Nekada davno Hrgud planina nije bio Hrgud. Planina je bila, ali se tako nije zvala. Zvala se Kovece brdo, ispod koga je izvirala rijeka Brzava. Preko puta Kovecega brda nalazilo se Komonje brdo, koje se i danas tako zove. Rijeka Brzava koja je dijelila Kovece i Komonje brdo tekla je po pjeskovitom i rastresitom zemljistu, tako da je vremenom usjekla sebi duboki kanjon kojim i danas tece. Usjekavsi kanjon Brzava je razdjelila Komanje brdo na dva dijela, tako da su neke kuce Miljanovica ostale na danasnjim Baranima, a neke na danasnjem Komanju brdu. Da se Brzva nije spustila na danasnju nadmorsku visinu Komanjasi i Baranasi bi i danas znali plivati. Ondasnja rijeka Brzava vremenom dobi novo ime Bregava, Posto je sada tekla izmedju bregova. Na tim bregovima i izmedju njih, a uz obale Bregave, nasleise se nasi prapradjedovi i prapranene sa praprahajvanom.
Zakopiti se Stolac.
Medju prvima na jedan od Bregova doseli se neki Dobri Bosnjanin po imenu Todor.
E, taj Todor se sa svojom familijom naseli u strani Velikog tocila u samom podnozju Hrguda. Trgovci Rimljani i Grkljani koji su svoje amfore, tuda progonili na sjever Evrope, nazvase tu naseobinu po Todoru Todorovici. Taj Todor jednog dana potjera koze stranama niz Bregavu. Te njegove koze su praprakoze dr. Dzafera Sidrana. U to doba Todor nije imao dvogled da koze cuva kao Dzafer, vec je zanjima morao ici stranama. Iduci za kozama stize Todor u valu ispod Crvenih stijena te leze u hladovinu jedne smokve divljake da se odmori. Dok je Todor slatko spavao ispod smokve divljake, a koze mirno brstile brstan, preko Krizana su se nakon dalekog puta sa Kavkaza na konjima spustali Cerkezi. Cerkezi u ono doba divlji narod sa istoka silazeci niz Krizane digli su toliku galamu ugledavsi koze, da su su one jadnice poplasile i razbjezale. Zanjima je onako bunovan i poplasen potrcao i Todor. Kada vidjese da su se koze poplasile, a sa njima se poplasio i Todor Cerkezi to mjesto nazvase Poplasici. Trceci za kozama Todor onako bunovan iz sna pregazi Bregavu na gazu gdje se, dans nalazi Begovina. S druge starne Bregave susrete Rizvana Begovica koji tu pobjeze od roditelja iz Dabrice jer su mu branili cosati sa Marom iz Bisine.
Trceci za kozama, negdje u pola strane Todor umoran i zadihan sjede na jednu polcu, pogledom trazeci koze. Onako polasen, umoran u bez koza, stade kukati da je sve odlijegalo do Poplasica. Cerkezi u Poplasicima kada cuse strasnu kuknjavu sa one strane Bregave prozvase onu stranu Kukavac. Vidjevsi da nema koza Todor krene dalje u potragu. Tako iduci stranom niz Bregavu, primjeti da mu je najbolhje mjesto za bacanje pogleda prva krivina Komanjskog puta. Popevsi se na krivinu baci pogled dugo i siroko trazeci koze. Odatle se moglo pogledavati pogledom do na Sastavke u dnu Vidova polja. Napokon sa toga mjesta dole niz Bregavu ugleda koze. Od tada su svi dolazili na to mjesto da pogledom pogledavaju trazeci hajvan, pa to mjesto odakle se pogled najduze bacao nazvase Pogledje.
Tako ti nas Dobri Bosnjanin Todor bi sevep da cetiri Stolacka naselja dobiju imena. Od kada je nasao koze za Todora ti se vise nije culo, dok nije umro. Sahranivsi ga na Radimlji, te ga pritisnuse velikom kamenom plocom, sto mi zovemo stecak. To je ona ploca sto se odozgo izlizala od ledja Stolackih vikendasica. Odavde se sa pogledja puteljak spusta niza stranu iznad Turkovica, Elezovica i Mehmedbasica, i izbija u Brade. Nekada davno dok su se ovuda koze cuvale, sargani, uhaladze i krausci ubijali, u ovu valu se doselise familije, ciji su muski clanovi i pokoja zenska nosila brade, pa ih narod po tim bradonjama dade ime ovoj mahali Brade. Kuce tih bradatih familija u Bradama su se spustale od guvna povrh naselja do Bregave na dnu vale. Znaci Brade su bile sve do Bregave. Dok nije jednome Stolackome ugursuzu s puskom u ruci, palo napamet da tu u podnozju Brada premosti Bregavu. Taj razbojnik zvani Trtak (sigurno je imao dugu siju) iskoristi bezvlasce zadeseno ratom te natjera raju da mu sagrade cupriju. Naljutise se majstori i argati te odlucise da ga nasamare. Napravise Trtku cupriju sa pet lukova, koji nalicise jedan drugome. Saljivdzije kazu da su majstori bili sa Borojevica a argati iz Dabra. Raja tu cupriju nazva Inat cuprijom. Cuprija je cuprija poce raja po njoj hodati i prelaziti je. To mjesto oko cuprije prozvase Cuprija. Tako Brade ostadose bez donjeg dijela. Kada se predje cuprija na Cupriji i podje niz Bregavu, naici cemo na luke i lucice Bradonja i ostalih Stocana. Luke su se obradjivale i hajvan se na njima napasao. Sve veci priliv Dobrih Bosnjana u Stolacku valu natjera vlasnike luka da im prodaju komad po komad luka. U vaktovima razbojnickih zemana nisu svi uspjeli luke prodati. Mnogima su luke otete da bi se izgradile Dogana, Kupalje, Dom zdravlja.
Pot tim sada bivsim lukama novonikla mahala dobi ime Luka. Izmedju Brada i kuce rahmetli hadzi Saliha Behmena nalazio se veliki vocnjak sljiva dzanarika, pa je raja taj dio zvala sljivovina.Danas u sljivovini nema ni S od sljiva. Citava Sljivovina je urbanizovana i pritisnuta kucama i zgradama. Neko i danas za Sljivovinu kaze i Sljivovina.
Odmah uza sljivovinu se nalazila najveca kuca onoga vakta u Stocu. Kuca na tri boja, kuca Behmenova. Uz tu kucu nice jos pedesetak drugih kuca napravivsi tako mahalu i danas zvanu Behmenluk. Od Behmenluka niz lijevu obalu Bregave prostirale su se basce, ograde i vrbici. Dok nije jedan Dobri Bosnjo sa Njivica kome dosadise susne godine, i sve manje vode na bunaru Vrbica odlucio napraviti kucu sa druge strane Krizevca, da je blize Bregavi. Taj Dobri Bosnjo podize malo kuce i iskrci siblje i Vrbike uz Bregavu, preko puta Luke tu Ratkovu krcevinu i sve sto bijese zapasao raja nazva Ratkovina. Vremenom stanovnici spomenutih mahala osjetise potrebu za nekim zajednickim trgovackim centrom, te odlucise da bi takvo mjesto bilo najbolje sagraditi na Ratkovini. Raskucise Ratka, te sagradise carsiju. Trgovacka i zanatska carsija se vremenom razvi u mahalu, imenom Carsija. Ono mjesto gdje je nekad bila Ratkova kuca i danas raja zove Ratkovina. Trgovacki putevi iz Dubrovnika ka Srednjoj Bosni vodili su preko te Carsije i obrnuto.
Politicki putevi sa Cetinja ka Zapadnoj Evropi vodili su preko te Carsije i obrnuto. Svi ti trgovci, politicari, pismenose i Evlija Celebija konacili bi u Carsiji. Centar te Carsije dobi ime Raskrsnica Balkana. Ime Balkan se zadrzalo sve negdje do polovine pedesetih ovoga vijeka, kada ga ukinuse vlastodrsci stideci se svoga Balakanskog porijekla. U ono doba kada bi sa Balkana posli na Zegulju naisli bi na kuce familje Uzinovici. Tu familiju Uzinovic procerase razbojnici iz Popova polja, drzeci mac u jednoj a ceprljan u drguoj ruci. Nedugo za njima iz Popova polja pobjegose jos mnoge familije koje se zadrzase kod svojih komsija Uzinovica. Od tada pa sve do dana danasnjeg, i dok je Boga i svjeta, tu mahalu zovu i zvace Uzinovici, iako oni odselise u Bosnu. Iz Uzinovica ako putnik namjernik krene za Alidjun na teferic u Zabrdje, nabasace na mahalu Bokulja, koja je omedjena brdom Krizevac sa juga, mahalom Basilijama sa istoka i mahalom Podinama sa sjevera. Samo ime mahale Bokulja covjeku kalemi misli na nesto posprdali. Cuj Bokulja! Rahmetli efendu Ahmet Heko sa Bokulje, prica se da je imao kravu sarulju, koja je kako kazu teglila osamstotina oka zive vage. Mozete zamislit kolika je bila balega u te krave. E bas zbog te balege Bokulja dobi ime. Stari ljudi sa Podine kazu kada bi Ahmedova srulja balegala sve bi kuce na Podinama podrhtavale. Problem bi bilo putem ici malo malo pa ugazi. Turski askeri prolazeci kroz tu mahalu prozvase je Bokulja, sto bi na nasem znacilo Balegli mahala. Ljetno sastajaliste Bokuljasa na Bregavi bjese, i bice Benat. Na tome Bentu Bregava pravi malu Deltu. Tu se vode Bregave razdvajaju. Ona voda koja nesmije da skace sa Benta skrece lijevo i mirno tece nekih trista metara, da bi se opet spojila u Novakum sa onom drugom Bregavom sto skace sa Benta. Velika Bregava ona sto skace s Benta i Mala Bregava ona sto nesmije skakati, prave veliku Adu.
Na adi gdje je bila najbolja zemlja uz Bregavu, nikose dvije mahale Ada i Mufticevina. Ada i Mufticevina su povezane sa ostalim mahalama sa sedam cuprija.
Podgradska cuprija sa javnom cenifom spaja Mufticevinu sa Donjom Lukom, (Silos, autobuska stanica i harem Djetelina) Mufliz cuprija (na kojoj sjede Muflizi) premoscuje Malu Bregavu te veze Mufticevinu sa Podgradom. Privatni most Mehmedbasica kuce produzuje preko Bregave avliju do na glavnu dzadu. Bascanski most preko koga se sa glavne dzade ide obradjivati zemlja na Adi cesto bi raji sluzio za kradju Kukoljevih kaisija. Cuprija mahale Ada sa tri luka vodi u Carsiju i nazad.
Cuprija ispod koje Mala Bregava bjezi sa Benta i most za Kupalje sa cenifom spajaju Adu sa Lukom. Na dnu Ade scucurila se mahala Mufticevina. Po prednjima starih ljudi se prica da je tu zivio i zemlju obradjivao nekakav Muftic, po kome se taj dio Ade naziva Mufticevina.
Razvojem putnih pravaca, trgovine, i sve cescim upadom pljacok zadojenih okolnih divljih plemena nacera Stocane da naprave grad kula i bedema na obroncima Krizevca. Profesionalni vojnici toga grada kula i bedema, i civilna lica tu u sluzbi, odpcese sa izgradnjom svojih domova podno toga grada. Nikose Zagrad i Podgrad. Podgrad je bio pod gradom a Zagrad za gradom. Stanovnici tih mahala su se bavili i zemljoradnjom, posto su im kuce bile na ivici Vidova polja.Imena parcela Vidova polja uslovila su da i mahale na njima izgradjene dobiju imena kao sto su:
Kinkace, Grahovista, Festicevina, Beganosevina, Redzicevina i mahla Novak.
Novak dobi ime po tezaku Novaku, koji se utopi u viru Bregavskome podno Rizvanbegovica basta. Ne zna se tacno, jeli se slucajno utopio ili su ga Rizvanbegovici gurnuli, da mu nebi dnevnicu isplatili. Danas se na Beganosevini bijele stambeni blokovi Podgrada dva, a na Redzicevini su napravljeni stanovi za cuvare razbojnika ondasnjega vakta i zemana. Iznad Grahovista, a ispod bedema Staroga grada oficiri napravise setaliste oko koga i kuce sagradise te se ta mahala nazva Setnicom. Ako sa Redzicevine predjes na Eminovica basce, pa iz njih zagazis u Bregavu kod Oraha,pa Bregavu pregazis, izbit ces na Krajsinu. Nekada davno tj. birvaktile, brda podno Osanjica bila su bogata sumom koju su stanovnini bregavske vale koristili za izgradnju kuca i njihovo grijanje. Da bi dopremili oboreno i okresano stablo do puta, koristili su se zeljeznim sinama dopremljenim iz Varesa. Te sine su se protezale od Mehmedbasica ljetnikovca do harema Djetelina. Prolazili su kroz mnoge njive i ograde Osanjcana. Pa su sve njive i ograde kraj sina Osanjcani nazvali Krajsina.
Krajsinu su vremenom pritisli temelji mnogih kuca doseljenika, koji zavoljese i odabrase dolinu Bregave za zivljenje. Iduci kraj sina izbices na Goricu bez gore. Ko zna mozda je nekada i rasla gora tu. Pa bi se dalo rijet da je zbog te gore koja je nekada bila i mahala Gorica ime dobila. Sa Gorice ako krenes preko Osanske mlinice i uz Mackovac, bahnuo bi u mahalu gdje je birvaktile zivio heretik pop Lata, a ako sa Gorice krenes u Dubrave bahnuces u mahlau gdje je zivio pop Rata. Danas mahale pop Lata i pop Rata nose njihova imena. Iz poprata preko suho toka Radimlje mozes se popeti na Gradinu gdje se nalazi razoreno selo plemena Daorson. Njih je poubijalo i unistilo komsinsko pleme Osansona koje i danas zivi na tom prostoru u selu Osanjici.
Danas je pleme Osansona miroljbivo. Iduci kroz selu kroz Osanjice, a pogled bacajuci na Bregavu, covjek bi izbio na kulu Osansku, odakle bi pogledom mogao obuhvatiti butom ovu moju pricu i zapjevati: Stolac valo, Bregava te dijeli, gdje si sada moj Todore bijeli! .
