Dolazak turaka

Pre osvajanja Bosne 1463 g. nije bilo nijednog Srbina zapadno od reke Vrbasa do Velebita i kranjske granice, a ni u severnoj Dalmaciji i u Slavoniji.

Dogod je postojala nada da ce se tara srpska drzava odrzati, a to je do pada despotovine 1459 g. ,Srbi se nisu kretali sa svojih ognjista, osim onih koje su srpski despoti Stevan Lazarevic i Djuradj Brankovic prevodili na svoja velika imanja po Madjarskoj.

Srbi su bili vezani za svoju drzavu i zemlju i nisu ih napustali. Prvi su se kretali prema zapadu, iz Stare Srbije, neki cincarski ili aromunski nomadi, cim je zapretila opasnost od Turaka. Ne samo stoga sto su bili pokretniji, kao stocari i nevezani za zemlju, vec i s razloga sto nisu svojim osecanjem bili vezani za drzavu.

Tako su Vlasi vec u 14 veku napustali Srbiju i prelazili u Bosnu, a odatle selili u Dalmaciju i Hrvatsku, nekad cak i na ostrva i u Istru. Hrvatski istoricar Klajic kaze da su na ostrvu Krku, jos na pocetku 19 veka, govorili rumunjski. A vec za pohrvacenje rumunjske "Cice" u Istri i Rumunje oko Cepiskog jezera, znalo se opcenito u nase vreme. Zato ti Vlasi nisu nosili srpska narodna imena i prezimena, vec vlaska: Bun, Bukor, Fecor, Singur, Surdul, Serban, Arsul i slicna.

I u Podravini je ostao trag ovih Vlaha: u Peretancu, Struzcu, Guscu, i Posavini, u selu Kute, kod Sl. Gradiske, u Lonjskom Polju.

Karavlaha, koji su govorili, jos u pocetku ovog veka , najcistijim rumunjskim jezikom - prema oceni rumunjskog etnografa Teodora Filipesku - bilo je u severoistocnoj Bosni.

No, 1463 g, osvojili su Turci Bosnu i, po svom starom nacinu, stali upadati u okolne , jos neosvojene zemlje, ne samo radi pljacke, vec i radi rasplasivanja naroda: da se ono sto nije pobijeno ili zarobljeno razbegne, ostavi zemlju praznu i tako se pripremi konacnoosvojenje. Zato su opustoseni krajevi Hrvatske nazvani i ono vreme: "Dezertum primum" i "Dezertum secundum" (prva i druga pustinja).

Vec 1463 g. provalili su u Hrvatsku, pa i Kranjsku i ponovili to 1467, 1469 i dalje. Preko samog Zumberka provalili su, osim ovih godina jos 1478, 1484, 1493, 1512, 1514, 1527, 1528, u sadamdeset godina deset puta.

1470 g. provalili su tri puta drugim pravcem, a 1471 g. do Ljubljane i odveli 80.000 roblja, slovenackog i hrvatskog.

Grozna je bila provala 1469 g. u vise pravaca.

U Dalmaciji "ostali su sami gradovi, a naroda toliko, kolko je moglo pobjeci u gradove", kako pise istoricar Smiciklas.

A u Hrvatskoj meseca juna 1469 g. "razli se nova turska vojska preko u Posavinu, da prodre u austrijske zemlje. Malene vode omogucise im prelaze preko nasih voda. I narod bez oruzja bezao je i srecan je kad je mogao Savu preplivati, ostavljajuci iza sebe sela u plamenu. Jauk i dim od zapaljenih sela natecahu se u nebeskim visinama, koji ce vise dopreti. Srecom, porastu vode, te je prelaz preko Save gonecim Turcima bio nemoguc, zato proletese s one strane Save, provalise u Kranjsku, da nose i tamo palez, da kolju irobe" kako veli kranjski letopisac: "Sela unistise vatrom, stanovnike sabljom, odvedose veliko mnostvo naroda, sramotise zene na oci njhovih muzeva, a onda im odsecahu glave, a takva nesreca dostixe i neke plemice, jer ove bestije paze na plemstvo, koliko svinja na biser.

Grad Zagreb zadrhtao je ovaj put... Mozemo reci da se je veci deo naroda ozmedju Kupe i Save spasao samo u gradovima i na vrhovima gora, da nije na ravnom polju vladao drugi, nego Turci".

Ove zlokobne, 1469 g. provale Turci, preko Une, i u Liku., u zemlje krbavskih i modruskih knezova i sve popale, opustose i porobe. Veliki deo naroda odveli su u ropstvo, a sto je izmaklo nozu i lancu, raselilo se.

Kako pise Smiciklas: "Vise puta gorela su sela u Hrvatskoj, sa se je pricinjavala sva zemlja kao jedno strasno, plameno more".

1493 g., zadesi Hrvatsku nova grozna nesreca. Hrvatski ban Derencin doceka, s jakom snagom, na Krbavskom polju, veliki turski odred, koji se vracao s ogromnim plenom. Hrvati su bili do nogu potuceni. O toj strasnoj katastrofi postoji i hrvatska junacka pesma na cakavskom dijalektu. Sad je i Lika bila skoro bez odbrane do Primorja, te Turci osvoje 1527 g. konacno Liku i Krbavu.