Dosao si na ovaj svijet, srce pocinje odbrojavati, pocinjes disati, otvaras svoje oci, pruzas prve korake i kreces u novi svijet! Dolazis, a ne znas odakle, postajes dio stranog svijeta o kome nista ne znas, a i drugi vrlo malo. Oko sebe vidis sarenilo: Sunce, Mjesec, zvijezde, ljude, zivotinje, prirodu... i vidis ljude, kako svi nekuda zure, a ne znas kamo. Jedni odlaze, umiru, drugi se radjaju i dolaze, a ti izbezumljen stojis i ne znas sta se to zbiva. Pitas se odakle dolazim, zasto sam ovdje, gdje idem, sta me tamo ceka? Stotinu pitanja, nigdje odgovora! Hiljadu zasto, pa gdje je hiljadu zato? Pitas druge, a oni, kao da te sazaljevaju i sudbinu koju sa tobom dijele, obaraju glave kao da su odgovor od tebe iscekivali. Rastes, ucis i saznajes. Zadires u dubine mora, podizes se u nebo, odlazis sa Zemlje i spustas se na Mjesec, ali uvidjas da to nije tvoj dom. Otkrivas nove planete, uocavas brojnost zvijezda, saznajes za kretanje svega, zadivljuje te izlazak Sunca i kruzenje vode u prirodi. Uvidjas jedan sklad i harmoniju, i ponovo se pitas, ko je to stvorio? Kamo god da uperis svoj pogled vidis nesto, ali ko stoji iza svega toga? Brojni automobili prolaze pored tebe, vidis zgrade, puteve, pogledas na svoj sat, olovku koju drzis u ruci, a iza svega toga vidis mnostvo ljudi koji su to napravili. Pa ko je napravio Sunce, Zemlju, sav kosmos, vasionu? Ko je to postavio, ko je to stvorio? Ko je to sve uredio, ko time vlada? Ko je stvorio mene? Cemu sve ovo sluzi, za koju svrhu? Svaki dio moga tijela ima neku ulogu, a kakva je moja uloga kao cjeline? Zar sve da necemu sluzi, a ja ne, pa cemu to onda? Zasto sam bas rodjen kao covjek? U ovo vrijeme, zar prije mene mnogi nisu zivjeli? Nisam birao roditelje, vrijeme i zemlju u kojoj cu se roditi?! Ko je to odredio, moji roditelji? Ako jesu, a ko je odredio njihovu sudbu? Ne nisu oni, pa ko je? Sta je to covjek, kako je dospio na Zemlju. Je li ga olujni vjetar ili morska bura donijela na ovaj svijet? Je li to nastao iz mrtve materije, ili je to fizicki proces, matematicka jednakost: covjek + zena = covjek? Ali odakle onaj prvi? Jesmo li to nastali od majmuna ili neke druge zivotinje kao sto Darvin kaze? Ne nismo, jer to je samo splet zamrsenih i isprekidanih lanaca koji su se pomijesali u glavi Darvina, on sam u to nije povjerovao. Je li to moj pradaleki djed bio majmun. Ne, vas mozda jeste? Kao da postoji neko ko je sve ovo napravio, mene i tebe na ovaj svijet izveo?! Bili smo u utrobama svojih majki, to je bio sav, nas siroki svijet, a onda?! Onda nam se otvaraju nova vrata, pred nama sire nova prostranstva. A sta poslije smrti?! Da li ce nam se i tada otvoriti neka treca vrata i pred nama ukazati novi vidici?! Kazujemo o brzini Sunceve svjetlosti, snazi atomske energije, anatomiji covjekova tijela, a pitanje, nama tako bliske smrti, jos je samo zagonetka! Nas pogled i misao su otisli tako daleko, a sta poslije onoga casa kada nas u kovcegu ili na tabutu prekriju zemljom?! Da li se time sve zavrsava i okoncava?! Mozda cete reci: - Ne vjerujem u to, nema zivota poslije smrti. Ali, jeste li to rekli sa sigurnoscu ili je to rijec kojom se tjesite? Poricete, a sta ako ga bude?! Ako vec ne vjerujete, cemu strah i jeza od smrti? Zasto bjezite od nje, to je vasa stvarnost, s njom se morate suociti. Prije vas su zivjeli mnogi, imali su snagu, vojske, drzave, ali se pozivu smrti nisu mogli oduprijeti. Bili su to uglednici, vladari, kraljevi, ali su svoje glave pognuli pred smrcu. Imali su sve, medjutim, od sebe je nisu odagnali. Njihova rijec je slusana, njoj se pokoravalo, ali za vrijeme smrti nisu pitani. Pa ko to sve odredjuje? Nisi odabrao vrijeme kada ces se roditi, gdje ces se roditi, ko ce biti tvoji roditelji, kako ces zivjeti, kada ces umrijeti, pa sta je ostavljeno tebi? Koliko si svoj? Koliko posjedujes samog sebe? Koliko si slobodan, gdje je ta sloboda kojoj pozivas? Gdje je ta buducnost koju prizivas? Zar nisi svjestan da te za kratko vrijeme nece biti? Ni tebe, ni tojih roditelja, ni tvoga prijatelja, komsije, tvojih najblizih? Svi cete otici, nestace vas. Bicete zaboravljeni. Otici ces i ti i svi drugi. Za samo stotinu godina sa lica Zemlje nestace svih koji sada na njoj zive! Nas ce nestati, docice nove generacije i tako u nedogled. Do kada, ni to ne znamo?! Ko to upravlja nasim sudbinama, ko nam to zivot nakratko daje, zatim ga uzima? Moj zivot nije u mojoj ruci, neko drugi njime upravlja? Ko je taj drugi? Onaj ko upravlja mojim zivotom, nije li me on i stvorio? Odredio kada cu i gdje zivjeti. Kada cu umrijeti i sta ce biti s mene poslije smrti. Pa ko je taj? Nije li to onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju, Sunce i Mjesec, citav kosmos? Je li to onaj koji je sve sto vidimo uskladio, precizno odredio, odgovarajuci oblik i ulogu svemu dao. Je li to onaj koji je Zemlju postavio, kroz nju rijeke pitke vode proveo, a mora slanim ucinio? Je li to onaj koji je Sunce i Mjesec pokrenuo, zvijezde rasijao i svakoj od njih zar podario, a onda ih od nas udaljio. To je onaj koji stoji iza svega, stvaralac prvih i posljednjih, upravitelj svega. Onaj koji poznaje tajne i njemu nista skriveno nije. Pa ko je on? To je Allah, Vladar svjetova, znanog i neznanog, dokucivog i nedokucivog. On je Prvi i Posljednji, Mocni, Koji strogo kaznjava, prasta onima koji se pokaju i Njemu vrate. On je Blagi, Milostivi, Njegova milost pretekla je srdzbu. Iz svoje milosti poslao je vjerovjesnike da ljudima dostave poslanicu Njegovu, Njegovu rijec kao uputu njima. Ko se za njom povede uspio je, a ko pronevjeruje, pa Njegova kazna ce ga sigurno stici. Covjeka je stvorio od zemlje, potom ga na nju spustio i sve njemu podcinio. Put dobra i zla mu je obznanio, pa ko dobro bude cinio nagrada mu je dzennet, a ko se zlu bude odao, njegovo stjeciste ce vatra biti, a u njoj ce vjecno boraviti. Slanjem Svoga posljednjeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. udario je pecat svim prijasnjim poslanstvima, a time Islam ucinio, kod Njega, jedinom priznatom vjerom. Svoju rijec, Kur'an je dokazom za ljude ili protiv njih ucinio, sretnik je kome on vodic u zivotu bude, a nesretnik ko pred njegovim pozivom gluhim ostane. Vrata Dzenneta su sirom otvorena, dzehennemska vatra odavno je potpaljena, a tebi je ostavljen izbor! Hej, covjece! Hoces li poslusati, hoces li cuti moju rijec prije nego te melek smrti pozove, a kada on dodje gotovo je. Tvoj zivot je tako kratak, pa gledaj sto ces za sebe uraditi, a i izbor je tako malen, vjecne dzennetske basce ili vjecna patnja u vatri. Zato ne cekaj, pokaj se i reci: la ilahe illellah (Samo je Allah Bog), jer Islam za tebe je spas, Islam je tvoja buducnost, tvoja sretna vjecnost!!!