Autoriteti i sljedbenici

Prva pitanja koja čovjek mora postaviti sebi – onog momenta kada počne nazirati obrise vlastite intelektualne samohranosti - i intenzivno tragati za odgovorima na njih, su:

1) Ko me je imenovao i kakva ideja stoji u mom imenu?
2) Kakav odgojni koncept je apliciran na mene?
3) Da li sam žrtva neke kolektivne zablude glede religijsko-civilizacijskog kruga u kojem sam se rođenjem obreo/obrela?

Analizom imena koje roditelji daju svojoj djeci možemo uočiti ambiciju roditelja u pogledu budućnosti toga djeteta. Puka ambicija ne znači ništa ukoliko istu ne prati konkretan odgojni koncept.¹ Jako je malo ljudi koji u životnom vijeku uspiju objektivno sagledati sve prednosti i sve manjkavosti odgojnog koncepta koji je na njih apliciran, pošto su vlastiti roditelji uvijek najljepši i najbolji. Islam, pak, preporučuje veliku dozu (samo)kritičnosti zahtijevajući od nas da i vlastite roditelje - čak prije ostalih - stavimo pod analitičku lupu:

Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik, a.s. rekao:

"Svako dijete se rađa u izvornoj čistoći, a njegovi roditelji od njega naprave židova, kršćanina ili vatropoklonika."

(Buharija, Muslim, Tirmizi)

Čovjek koji rano krene kroz život sa mnoštvom sumnji, završit će ga, ako mu se posreći, sa osjećajem sigurnosti. Dok onaj koji krene sa stajališta sigurnosti završit će sa mnoštvom sumnji za koje možda neće naći dovoljno vremena da ih sve otkloni.
Islam kao jedan od svjetonazora koji kad-tad mora završiti na istraživačkom stolu iole ozbiljnog čovjeka, insistira na objektivnoj analizi svih faktora koji okružuju ljude, uključujući i prve prinosioce hrane našim dječijim ustima, a kamoli druge autoritete koje zatičemo u određenih ekonomsko-političkim kontekstima, kreirane i nametnute putem mas-medija tj. različitih centara moći. Jasno je i da uspjeh indoktrinatora ovisi o količini povjerenja koje uživaju kod nas, pa su i idealni indoktrinatori kategorije društva kojima – uslijed ukazane nam brige, pažnje ili određene usluge - u potpunosti vjerujemo, dobrovoljno pristajući obitavati unutar okvira koje su oni uspjeli dosegnuti, konformistički uzvikujući: ”...dosta nam je ono na čemu smo našli očeve naše...” ²

Anatomija konformizma



Jedna u nizu pogrešnih maksima kojima su hendikepirane cijele generacije muslimana je «tuđe nećemo, svoje ne damo»³ pošto ista eliminiše način razmišljanja svojstven narodima sa osjećajem superiornosti - a koji nalaže ekspanzionizam i precizno definisanje/oblikovanje lokalnih i globalnih društava.⁴
U ovom kontekstu je zanimljivo primjetiti da je npr. Evropa puno manje geografski pojam a puno više ideja koja ne mora nužno imati granice u okviru poznatog starog kontinenta – i mi to vidimo kroz njeno konstantno širenje. Analizirajući obrazovne koncepte u prvih petnaest članica EU-a⁵ mogao sam primjetiti da su sve složne glede osnovnih karakternih osobina mlađahnih Evropljana, a to su: fleksibilnost i sposobnost adaptacije na novonastale izazove/šanse na čije ukazivanje se ne čeka pasivno nego se iste proaktivno stvaraju, npr. otvaranjem , dominacijom, konkurentnošću, itd.

Imajući ovu činjenicu u vidu biva jasnija pogubnost ograničenog razmišljanja unutar zadanih okvira (npr. jedan jezik, jedna pravna škola, jedan islamski pokret, granice države rođenja, itd.) koje sprječava, u početku, dobar pregled - a kasnije odgovarajuću pripremu za igru na svjetskom naučnom ili ekonomsko-političkom nebu.
Najdivnija stvar u ovom životu je čovjekova slobodna volja tj. mogućnost izbora. Fascinatno i nepregledno polje izvanrednih mogućnosti koje može prekomjerno suziti samo zapušten um.⁶ Svako mjesto i vrijeme u kojem se čovjek rađa je osvojeno ili je u fazi osvajanja od strane određenih centara moći koji putem odgovarajućih mehanizama nastoje oblikovati ljudsku svijest do najsitnijih detalja. Čovjek koji u samoposluzi, sa sviješću da je originalan, izabere npr. jednu od deset ponuđenih pasti za zube, ustvari samo pasivno djeluje u okviru vješto istaknutih mogućnosti.⁷ Djevojčica koja, nakon zapažanja određenog modela odjeće u gradskim izlozima, odluči da se odjeva na određeni način – ne vrši nikakav kreativan čin za koji bi trebala dobiti kompliment, pošto je ponovo samo pasivni konzument u svijetu dominantnih modnih kuća.
Osoba koja se svojim rođenjem zatekne u određenom ekonomsko-političkom sistemu ili religijsko-civilizacijskom krugu, smatrajući – bez ozbiljnog istraživanja – da su njeni izbori unutar ponuđenih platformi dokaz mudrog i originalnog rezonovanja, ponovo pasivno djeluje u naslijeđenim okvirima, bez hrabrosti da misle/gledaju iza njih.
I tako od izbora najsitnijeg životnog detalja pa do izbora političke partije i svjetonazora čovjek se dobrovoljno odrekao svoje slobode promišljanja i originalnog izbora, kapitulirajući pred morem napadnih sugestija različitih centara moći.
Zanimljivo je da se jako puno ljudi užasava slobode u kojoj će biti usamljeni i koja nosi veliku odgovornost i neizvjesnost. Navika i strah od novoga i nepoznatog utiču da ljudi veličaju svoj dugogodišnji mrak (u kojem makar nisu sami i znaju da tapkaju), i to do te mjere da su spremni ugroziti život svakog ko se usudi suočiti ih izravno sa svjetlom.⁸
Tako npr. tople učionice neke srednje škole ili univerziteta sa auditorijem kojeg sistem primorava na slušanje izlaganja svakog profesora - nude više spokoja, sigurnosti, izvjesnosti negoli neovisan naučnoistraživački rad koji će propitivati opšteprihvaćene postulate neke naučne discipline, iritirajući okoštale društvene strukture, iako pomirenje sa prvim ambijentom gotovo uvijek znače bezidejnost i konformizam.
Po mišljenju geostrateških analitičara⁹ zemlje bivše Jugoslavije uopšte nisu doživjele demokratizaciju nego su je samo nevješto odglumile.¹⁰ Samim tim i mentalitet ljudi - u tim državama - koji obnašaju ključne funkcije, nažalost i onih koji se pripremaju za neke funkcije, je (p)ostao onosistemski. Cio dijapazon firmi i institucija, bilo da su iste duhovne, obrazovne ili čisto profitne - su ustrojene po principu tajnih društava gdje vladaju kultovi ličnosti, hladna birokratska lica i jednosmjerna komunikacija. Uprkos tome, takve firme i institucije se toplije doživljavaju od strane mlađahne inteligencije u stasavanju, i to samo zbog izvjesnije egzistencije negoli što se doživljava hrabra individualnost, razne forme principijelne naučne disidentnosti i samoinicijativan plemenit rad.

Taj kukavičluk i neodvažnost ima svoje posljedice.

„Meteorološki islam“



Vrijeme je prošle sedmice bilo umjereno oblačno sa rijetkim kišnim intervalima. Sutra, kao i u narednih par dana, očekuje se vedro vrijeme uz mjestimičnu naoblaku, a u Hercegovini jaka bura.

Različite „naučne“ analize u muslimanskim društvima neodoljivo podsjećaju na površne vremenske prognoze koje – ako nisu retrospektivne ili zagrobno-onosvjetske - ne sežu dalje od par narednih dana. Svakodnevni meteorološki izvještaji su najmanje zahtijevni, zbog svoje površnosti su svakome razumljivi, i uvid u te izvještaje stvara kod čovjeka iluzorni osjećaj kretnje ka jasnoj budućnosti sa detektovanim nepogodama od kojih se moguće lahko zaštiti kremom za sunčanje, džemperom, kabanicom ili jeftinim kišobranom.
Međutim, nepogode i prepreke sutrašnjice nalažu puno sofisticiraniji pristup zamkama modernog života¹¹ , u cilju bržeg kretanja kroz labirint budućnosti uz usavršene sposobnosti¹² apsorpcije najboljeg iz svega.
Mnogi preplaćeni meteorolozi najradije govore o društvenom vremenu dalekom po više vjekova, koje ih zbog svoje udaljenosti ne obavezuje na davanje relevantnih smjernica i pravovremenih upozorenja, te zato što se uvijek lakše baviti raščlanjivanjem davnih atmosferskih stanja na proste faktore. U strahu od surove i nepoznate neposredne budućnosti mnogi ljudi se rado okreću sigurnoj i idealiziranoj prošlosti. Druga krajnost u koju se najradije ide je neodmjereno bavljenje dalekim budućim klimatskim stanjima ističući enormne celzijuseve stupnje i nepodnošljivu temperaturu vode u džehennemu (paklu) ili idealno klimatsko stanje u džennetu (raju). Priznaćete da je za takav pristup dovoljna samo sposobnost čitanja već napisanog, i da to može svako iole pismen/a.



Međutim, baš kao što temeljna analiza i objektivno predviđanje vremenskih promjena zahtijeva podrobno poznavanje svih prirodnih mehanizama koji uobličuju određeno atmosfersko stanje - tako kvalitetna analiza i predviđanje društveno-političkih prilika zahtijeva podrobno poznavanje svih katalizatora dinamičnog društva.
Iako je historija dokazala da samo svestrani intelektualci mogu popraviti imidž određenog naroda¹³ , svjetovni intelektualci su skoro uvijek bili nedovoljno motivisani da se zauzmu za vlastiti narod¹⁴ i ponude jasne programe koji trasiraju progresivan put.¹⁵
Muslimanska društva su naučena da se okreću vjerskim ili vojnim autoritetima koji jedino uspjevaju stvoriti diktature i strahovlade a koje iznjedruju močvarna društvena stanja.¹⁶


Atmosfera iznuđenih poteza



Društvene močvare se kreiraju po uzoru na nastanak prirodnih močvara. Vještački se sprječava strujanje svježih vjetrova, onemogućuje se kretnja same vode (kroz kreiranje mentalnih brana) tj. blokiranjem šire cirkulacije i oplemenjujućih konataka flore i faune (što vodi isključivosti i samodovoljnosti)¹⁷ – a takav ambijent vremenom postaje prepoznatljiv po proždrljivim krokodilima (sitnim interesdžijama, stranim agentima, lažnim autoritetima), otrovnim komarcima (isfrustriranim i netalentovanim javnim ličnostima) i zaraslim/nenjegovanim biljem (široka lepeza apatičnih ljudi). U takvoj društvenoj atmosferi, rijetkim zdravim pojavama se lahko manipuliše te se iste mogu predstaviti kao „odudaranje od (močvarne) okoline“.

Šta to zapravo znači?

Nedosljednost nemalog broja zvaničnih predstavnika islama, pa čak i u pitanjima najblažih autentičnih stavova ove vjere - rezultira u „nenormalne“ društvene pojave gdje priličan dio običnih masa upražnjava dosljednije islamske propise od onih koji su zvanično zaduženi za to. I odatle kreće „močvarni zadah“ u vidu brane za zdravu cirkulaciju ideja kao posljedica arogantne isključivosti uskogrudnih zvaničnih autoriteta¹⁸ , ali i kao posljedica neadekvatnih reakcija određenog dijela emocionalno nezrelih masa, isprovociranih kroz etiketiranje, nipodaštavanje, unošenje sumnji u namjere, tj. buđenje inata.¹⁹

Radikalizacija islama, iako često biva zlonamjerno isprovocirana u cilju bržeg sagorijevanja «zapaljivog goriva», samo je evolutivni proces ka jednom zrelijem islamu koji nastupa onog momenta kada nesposobnost argumentovanog suprostavljanja raznim ekonomsko-političkim najezdama preraste u odgovarajući intelektualni pristup i vid institucionalnog djelovanja.

Svi naši specijaliteti



Poput tri svjetske kuhinje: kineske, turske, francuske i njihovih izvedenica, postoje intelektualne kuhinje sa prepoznatljivim spremanjem «hrane» i serviranjima.
Mogu se čuti ljudi koji kažu npr. kako nemaju stomak za kinesku kuhinju zbog prezačinjenosti kineskih specijaliteta ili miješanja šećera i soli, a ne služe se ni najbolje štapićima. Postoje i ljudi koji bez feferona ne mogu osjetiti slast obroka, kao što postoje ljudi koji ne trpe snažnije mirise prehrambenih namirnica, ili oni koji samo uživaju u obrocima koji podrazumjeva veće količine šećera.
Prilikom konzumacije određenih intelektualnih specijaliteta/fikhskih adopcija - ukusi su još različitiji, iako niko ne osporava važnost vitamina. Gledano iz tog ugla, šarolikost unutar islamskog identiteta je predodređena, u velikoj mjeri, različitim temperamentom i ukusom, i kao takva treba da bude uvažena i tretirana.
Kamen razdora se uvijek vrti oko načina spremanja i serviranja.

«Predjelo/Supice»



Vraćajući se na priču s početka o ambicijama naših roditelja sakrivenim u značenjima naših imena, odgojnim konceptima nepoznatim u ozbiljnoj teoriji, kolektivnim i individualnim zabludama koje su nam na kašiku prinosili, u vidu žitkih intelektualnih supica, krhki autoriteti, uštogljeni intelektualci, režimski mediji, kriminogena policija i varalice bez stila – na koncu dolazimo do jasne slike dekadentne omladine koja je poimala život, pretežno, metodom učenja na vlastitim greškama. Sa željom da povećaju kvalitetu vlastitog života, u ambijentu lišenom kompletnih uzora dostojnih oponašanja, cijele generacije mladih ljudi su vrtoglavo odrasle, vapeći – u najboljim slučajevima - za finalnim brušenjem vlastitih ličnosti.

I to je kontekst u kojem treba čitati naredni podnaslov.

«Tatarski biftek»



Postoje ljudi čija prezentacija islama liči na «Tatarski biftek». Nude jedan izuzetno kvalitetan komad mesa, međutim on nije ispečen ni skuhan niti dovoljno posoljen. Uz to ga nemušti konobari vrlo često, nespretno se spotičući, serviraju drugima u lice - ne obazirući se na ukus ili trenutačnu zasićenost drugoga.
Ta neposoljena verzija islama je propoznatljiva po «qale-qale sindromu»²⁰ tj. mnoštvu citiranih Tekstova islama (ajeta i hadisa) na malom prostoru i u kratkom vremenskom roku u cilju crpljenja kredibiliteta vlastitog nastupa, a iza kojih se krije nerazvijenost vlastite misli tj. oskudno ili jednosmjerno obrazovanje.
Predstavnici ovog pristupa su davno dosegli svoje kratke domete i nemaju moć oblikovanja šireg društva. Najkvalitetniji predstavnici ove vrste prezentacije islama se mogu smatrati moralnim sidrima muslimanskih društava koji kroz svoja opominjanja čuvaju ta društva od lutanja. Međutim, svako sidro ako se pravovremeneo ne aktivira biva i kočnica bilo kakve kretnje.
S radom na novim dometima uz solidno doobrazovanje stvari se mogu promijeniti na bolje.

«Desert»



Prezentacija islama koja podsjeća na sladoled; lagana, ugodna, osvježi ali ne nudi vitamine i bjelančevine potrebne za intelektulani rast niti na takvim sadržajima stasavaju proaktivne ličnosti.
Takvi prezentatori islama ne pokazuju posebnu originalnost pošto oponašaju staru metodu koju koriste brojni vjerski učenjaci arapskog svijeta a koja se zove «tergiib we terhiib» (privoljavanje i zastrašivanje) i idelani su za nezahtijevne mase, koje nisu pretjerano emocionalno gipke te najsnažnije reaguju na slikovite prizore straha i radosti.²¹ Ni predstavnici ove metodologije rada nemaju moć oblikovanja društevnih tokova, iako pokrivaju određena polja djelovanja.
Ponovo, doobrazovanje i izgradnja širih dometa bi dalo veću notu ozbiljnosti i trajniji efekat.

Sa postojećim dometima, čak i sihronizovano udružene snage ovih dvaju metodologija rada - ne bi im dale potrebnu moć za oblikovanje modernih društvenih tokova, sve dok njihovi dometi ne budu prevazilazili lokalne potrebe jednog društva.²² To podrazumjeva zajedničku holističku platformu, elitne medijske nastupe u najširem smislu riječi te marginalizaciju korumpiranih intelektualaca/autoriteta koji nezasluženo zauzimaju suviše medijskog prostora.

Dodatni specijaliteti



To su muslimani koji druge ljude dijele samo na kvalitetne i nekvalitetne. Krasi ih:

1) kritičnost;

Ništa i niko ne može izbjeći njihovu kritičku lupu, pa čak ni vlastite slabosti. Ne trče iznova dijelove puta koje su već pretrčali njihovi prethodnici, iako je tako lakše, nego idu dalje.

Njihova druga osobina je:

2) ljubopitljivost;

Njeguju u sebi dječiju radoznalost i uvijek imaju pregršt suptilnih pitanja na koja traže zadovoljavajuće odgovore. Poput djece, uvijek kreću sa stajališta neznanja, istražujući bit i kakvoću pojava i pojmova.

Treća njihova osobina je:

3) multidisciplinarnost;

Paralelno se zanimaju za mnoge oblasti, znajući da um svestranog interesovanja krije toplo i razumno srce. Plodove svojih istraživanja svesrdno dijele, šireći vidike prijateljima.

Četvrta osobina:

4) mobilnost;

Shvataju da je život tijela i razvijenog uma u kretnji i spremnosti da se fizički lahko napusti jedno mjesto boravka zarad informacije. Mobilni i u intelektualnom smislu, spremni se prekvalifikovati/dokvalifikovati onog momenta kada osjete da su dostigli svoje domete u određenoj oblasti nauke.

5) hrabrost;

Ne bježe u zone komfora i razne natruhle sisteme koji nude određene sigurnosti i olakšice. Ne boje se ljudi. Znaju da je hrabrost visoko vrednovana osobina u svim svjetonazorima, i da hrabri ljudi uvijek imaju zanimljivija lica, bolju cirkulaciju i zdravije ličnosti. Iako je rađanje proces, prihvataju da smrt to ne mora biti.

Piše: Edin Tule
edin.tule@gmail.com

Bilješke:

¹ Davanje djeci imena čija značenja aludiraju na snažne, neovisne individualce iz životinjskog svijeta (npr. lav, vuk, orao, soko, itd.), istovremeno primjenjujući odgojni metod kojim se previše ističe bitnost mišljenja komšiluka ili nepoželjnost isticanja u odnosu na sumornu sredinu – vodi najobičnijoj degradaciji lava u hijenu, vuka u lisicu, orla u slavuja, sokola u vrapca, itd;

² El-Maide: 104 - Primjer konformističkog mentaliteta je dokumentovan u Kur'anu i to, naravno, u negativnom kontekstu;

³ Ili parcijalno, vankontekstno citiranje predaje u kojoj se kaže da muslimanima pripada ahiret (zagrobni svijet) a da nemuslimanima pripada dunjaluk (ovaj svijet). Ispravno je da je musliman obavezan povratiti kontrolu nad svakim kvadratnim centimetrom ove planete i kvalitetno oblikovati svaki segment ovog prolaznog života;

⁴ Ekonomski gledano, grozničavim nastojanjem da se postojeći imetak/teritorija tek očuva, mi gubimo i ono što imamo, sve dok ne odlučimo isti umnožiti i proširiti. Ako u tome ne uspijemo, imajući u vidu brojne imperijalističke akcije drugih mentaliteta, na kraju (p)ostajemo «fildžan države» ili velike dijaspore;

⁵ V. Colin Brock & Witold Thlasiewicz, «Education in a single Europe», Routledge, 2ed. - UK, 2000;

⁶ Muhammed Al-Attas u svojoj knjizi „Islam i sekularizam“ analizira arapski riječ «ihtijar“ (bosanski: izbor) čiji je korijen u riječi «hajr» (bosanski: dobro), ističući da korijen riječi izbor upućuje na zaključak koji glasi da je sloboda izbora usko vezana za dobročinstvo, itd.;

⁷ Sličan primjer su i gume za žvakanje gdje proizvođači istih posebno plaćaju maloprodavcu mjesto pored naplatne kase, na ovaj način se iskorištava činjenica da kupac mora sačekati na kasi, tu razgleda i vrlo vjerovatno će posegnuti za interesantnim stvarčicama koje su mu pred očima. Na bilo kom drugom mjestu gume za žvakanje se sigurno ne bi tako dobro prodavale. Ko bi rekao da smo čak i ovdje predmet manipulacije :).

⁸ Svi poslanici a.s. ali i mnogi napredni mislioci, Sokrat na primjer, su iskusili sve dimenzije ove činjenice na svojoj koži;

⁹ Jedan od njih je Zoran Kusovac, geostrateški analitičar britanske kompanije «Jane's Group»;

¹⁰ Transparentnost i slobode koje uživaju zapadno-evropska društva tek treba da se razviju u muslimanskim. Situacija - u kojoj do nedavno prvi čovjek Njemačke, Gerhard Schröder, pred kamerama direktno i otvoreno odgovara osmogodišnjem dječaku na pitanja vezana za njegovu platu, potrebu za tjelohraniteljima i uzroke nezaposlenosti preko pet miliona Nijemaca – još je uvijek nepoznata u većinskim muslimanskim društvima;

¹¹ Jedna od zamki modernog života je i potrošačka groznica (konzumerizam) čije žrtve postaju i svršenici najboljih privatnih škola i svjetskih univerziteta – baš poput djece i studenata u čije obrazovanje se ozbiljno ne ulaže i na koje društvo pretjerano i ne računa – prodajući svoje plemenite ideale za «blagodati» koje nude različite branše finansijskog sektora koji, pored uzvišenih ideala, usisava i njihove vrijeme i energiju;

¹² Usavršena sposobnost brzog čitanja na primjer. Sprovodeći određene ankete među mladim Bošnjacima iz elitnih bh. gimnazija primjetio sam da aktivniji učenici i studenti u prosjeku godišnje čitaju mizernih 30-50 knjiga. U svijetu postoje intelektualci čiji je broj apsolviranih knjiga godišnje četverocifren, i samo kao takvi mogu biti kvalitetne reference na usluzi svojim društvima;

¹³ Iako rijetki, takvi su bili motorni pogon mnogih dinamičnih islamskih pokreta kroz historiju, i oni su najveća nada modernim pokretima;

¹⁴ Jedan od faktora te pasivnosti je i to što taj narod nikad nije znao, kroz određena ulaganja i povjerenje, nametnuti osjećaj odgovornosti kod intelektualne elite u stasavanju;

¹⁵ Na loklanom nivou npr. UBE (Udruženje Bošnjaka elektroinžinjera) je, nakon promišljanja problema muslimana, došlo sa još jednim projektom koji se zove «Krava VI». Iako za pohvalu i nagradu, ipak puno ispod nivoa njihovih pravih sposobnosti pošto je za očekivati da 100 inžinjerskih mozgova ponudi sveobuhvatnije usluge naciji od kupovine krava povratnicima;

¹⁶ Nerijetko strani centri moći uzdižu iz pepela anonimnosti vjerske i vojne autoritete znajući da su klerikalni monolog i vojna diktatura najbolji eliminatori kreativnog potencijala i slobodnog razmišljanja (muslimanskih) naroda;

¹⁷ Svako sabotiranje izgradnje kulturnog dijaloga, bilo da se radi o neostavljenom prostoru za neslaganje, netransparentnosti odgovornih ili uvredama i provokacijama koje imaju za cilj iscenirati svađalački ton koji vodi mržnji i netrpeljivosti, doprinosi daljem zatvaranju muslimanskih društava, blokirajući stvaranje zrelog javnog mnijenja te stvara pogodnu klimu za nove forme diktature;

¹⁸ ...koja se javlja u funkciji pukog odbrambenog mehanizma i skretanja pažnje sa vlastite neučinkovitosti. S tim da ne završava na tome pošto uzrokuje i zatezanje medjubratskih odnosa, traćenje vremena i energije na trivijalnosti, kao i izvjesnu radikalizaciju islama;

¹⁹ Stvaranje vještačkih sukoba kod mladeži kroz isključiv i nipodaštavajući stav prema drugačijim, ali autentičnim islamsko-pravnim adopcijama, uz provokacije i pogrdna etiketiranja te nedosljednost zvaničnih predstavnika islama upitne prošlosti u usvajanju najblažih stavki islama - upućuje na zaključke koji mogu zvučati naivno i/ili zabrinjavajuće;

²⁰ «Qale» je arapski glagol «reći» ili «rekao je» pošto infinitivi glagola u arapskom jeziku označavaju istovremeno i prošlo vrijeme trećeg lica jednine. Ovim izrazom se ne kritikuje citiranje izvora islama niti se istima pretpostavlja bila čija misao u bilo kojem vremenu, nego se skreće pažnja na neke devijantne diskurse među ulemom koja puku memorizaciju preferira nad tehnikama razmišljanja;

²¹ Pored te metode treba iznalaziti širu lepezu suptilnih metoda obraćanja različitim društvenim kategorijama, uzimajući u obzir da različiti ljudi reaguju na različite pristupe (o čemu govore i izvori islama), te da je ključ za svako srce unikatan, baš poput srca;

²² Obje strane potpuno svjesne ove činjenice radije neumorno krive jedna drugu, isfrustrirane zbog ciljeva van dometa njihovih ruku. Priznanje, da svaka na sebi mora danonoćno raditi uz nezaobilaznu kooperativnost sa drugačijim, bi im probudilo savijest koja bi im nalagala da se mijenjaju – a promjena je bolan proces. Otud i prepoznatljivi eskepizam;