Site hosted by Angelfire.com: Build your free website today!
Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


Ovako je sve pocelo! Vaterpolo prvenstvo Evrope u Atini - i prva zlatna medalja sa Evropskog prvenstva. Bilo je doista nezaboravno. Svaka utakmica. Otisli smo bez pola reprezentacije, nitko nam sanse nije davao, ali Stamenic "Nindja" Nikola i plavi momci su na sve kritike (zlorade i dobronamjerne) odgovorili na najbolji nacin,...zlatnom medaljom.
Navijanje,....nije bilo boljeg,....momci iz Krmsanca (danas Obilica???!!!)za svaku utakmicu priredili su urnebesno navijanje. Bilo nas je 30-ak, a culi smo se kao da su nas bile pune tribine. Pjevali smo Njemcima Odu Radosti, na njemackom, demolirajuci ih u prve tri cetvrtine 12-1. Padale su redom i Bugarska, i Holandija te Grcka. Zadnja utakmica protiv, uvijek neugodnih, Spanjolaca predvodjenih Manuealom Estiarteom. Nerijeseno,.. ali dovoljo za polufinale. U polufinalu nas cekaju definitivni favoriti ovog prvenstva, Italijani pod dirigentskom palicom maestra Ratka Rudica. Na tribinama znatno vise Italijana, ali smislili smo i mi sto da radimo. Napuhani su baloni, i svakog puta kada Italijani idu u napad baloni se struzu. Buka je ne samo iritantna vec i veoma jaka tako da se cuje na cijelom plivalistu. Za klasu smo bolji....Svima svaka cast....Svi su se od srca borili...Sostaru posebna pohvala.... odigrao je pola utakmice sa ozlijedjenom preponom,...bez suze...sa lavljim srcem. Culo se sa tribina....Ju-go-sla-vi-jo na no-ge.....,vjerojatno najbolja izvedba u povijesti Krsmanca. Da citiram Milanovica nakon polufinalne utakmice:"Celi sam se u bazenu najezio kada sam vas cuo kako pevate". Finale:nema Krsmanca, nema Sostara....nama veze!!! 11:10 za Jugoslaviju!!! Mi smo sampioni!!! A JA SAM U BAZENU, u robi (i posudjenom sesiru, izvinjavam se), sa zastavom u ruci, nakon par sekundi potopljen (kako i ne bi kad ti od veselja na tebe skocu 3 zlatna stokilasa). Nasa trobojka je na najvisem jarbolu, a na tribinama se cuje "Hej Sloveni". I na kraju imah srecu da se nadjem u istom avionu sa Igorom Milanovicem i Jordanom Ivanovicem. Igor casti svih sa viskijem (pola sebi a pola ostalima - covjek je uvijek imao kapacitet). Carinska kontrola,..ma koja bre carinska kontrola,...kad si sad Igorom to ne postoji. I na kraju uz divne uspomene jos dobih i kapicu od Sostara i potpise zlatnih momaka. Potpise mi je Igor licno sredio, te rekao:"Ni majci ne pisem, a tebi sam sredio potpise."



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Barcelona 97!!! Dok nasi plavi momci haraju Evropom, red je da se oda pocast onoj "malo" starijoj generaciji. Jer, na kraju krajeva, u koga su se mladji ugledavali ako ne u nase zlatne moskovse olimpijce. Sve sto znaci u kosarkaskoj Evropi nekada ili sada bilo je u Barceloni. Ja samo mogu da recem da mi je bila izuzetna cast stati do takvih velikana kao sto su Dalipagic i Slavnic!!! Njihove zasluge nikada nece biti zaboravljene



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Sjediste svim reprezentacijama je bio Hotel Plaza, odakle i ova "zaista insipiriana" fotografija. Imah srece da na kratko popricam sa Zeljkom Obradovicem i Saletom , uvijek spremni da navijacima izadju u susret. Kada smo vec kod hotala Plaza, evo mali kuriozitet. Iako bi se na terenu pred kamerama pobili, Jugoslovenski i Hrvatski igraci su mogli da budu vidjeni (licnim okom) kako izlaze iz lifta (Djordjevic is Sesar)zajedno smijuci se.



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Zlato je osvojeno, trobojka je na jarbolu, u dvorani se slavilo (to ste svi i mogli da vidite), a nas 30-ak ceka povratak zlatnih plavih u hotel Plaza. Vec su prosla 2 sata od kraja ceremonije proglasenja pobjednika, i svi mi mislimo da su momci posli na slavlje, ali bez nas. Ipak nakon 1:30 ako ne vec i u 2:00, nakon svih ostalih reprezentacija, pojavio se i zlatni autobus. Tim povodom i slika izlaska iz autobusa. Na lijevoj strani je jedan od sinova (Dejan ili Igor, a neka mi izvine jer ih uvijek izmjesam) bivseg trenera zenske kosarkase reprezentacije Vukovica. A ja,...pa dobro ne pitajte me "what was I on???!!!"



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Jos dvije fotografije ispred hotala Plaza, u ranim jutarnjim satima. Inace kada smo vec kod hotela Plaza, isti se nalazi na kraju Placa d'Espana (placa despanja). Moj prijatelj Petar, koji je dosao iz Pariza sa svojim kolima, i ja smo kruzili naokolo, pravili buku i zaustavljali promet na trenutke i naravno zavrsili na spanskoj televiziji.



A SADA ONO RADI CEGA STE DOSLI NA OVE STRANICE







Za naredne slike da bi bolje vidili detalje, stavite svijetlost na maksimum.

Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Za pocetak, pogledajte razliku izmedju prve i cetvrte slike. Sad mi je majica u redu, sada je rasparana. U duhu stare dobre tradicije,... a ova je u Barceloni zapocela od strane Loncara (kad vec ne moze da bude agilan na terenu, onda barem moze da bude van njeaga, he he he), koji je ovom prilikom bio najefikasniji. Mom prijatelju Vladimiru, raspara majicu Crvene Zvezde koju je cuvao iz Barija 91 rekavsi mu (and I quote):"J....ti mater Zvezdasku!!!"(onako iz miline). Toliko mi je zao Vladimira kao prijatelja, ali posto sam Partizanovac morao sam i malo da se nasmijem..HE HE HE, a ja znam da Vladimir nece da se (previse) na mene naljuti. Ja se mogu pohvaliti da je moja majica poderana od nikog drugog, nego ZARETA PASPLALJA!!!!

Savic, Divac i Paspalj, i normalno JA!!!! Inace, malo mi je bilo zao Zorana, nije imao prilike da slavi onako kako zna,...dosla zena s njime, pa mu ne da ni lijevo ni desno !!!!

Zare,(Vlade u pozadini) i ja. Imate priliku da vidite koju marku donjeg rublja nosi Paspalj. Sigurno mogu da trazim "royalty" za ovu promociju, pa da je podijelim sa Zaretom!!! Ovom prilikom, pogledajte na moje desno rame, Paspalj je ostavio i krv junacku na mojoj majici.

Vlade i ja...Mislim da za ovu sliku komentar nije potreban, kamera je uhavtila nezaboravan trenutak.

Kao sto sponemuh ranije, Paspalj je napravio svoje, majica je rasparana, a moja kamera je uhvatila jos jedan Vladin nezaboravan trenutak, ovog puta sa cigarom. Tada je vec bilo skoro 5 sati ujutro!!!!



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Loncar je i Djordjevicu poderao majicu. "Hej gledaj moje misice!!!!"...Sale sarmira djevojke!!!

Bilo kuda, Loncar svuda! Kao sto sam rekao bilo ga je svuda! Mislim da je i Danilovicu rasparao majicu. Bunio se Danilovic da mu je to bilo nova majica. Do kraja je rasparana van disco-a oko 6 ujutro, a meni za uspomenu ostao je i jedan dio njegove majice.

Jos jedna od slika Divca i Savica. A u gornjem desnom uglu - toaletni papir, ali to je vec druga prica...

Za kraj, Divac pokazuje rogove!! E, vise ili pojma nemam zasto ili ne mogu da se sjetim. Ipak je bilo 5:30 ujutro i tjerali su nas napolje jer se disco zatvarao!! Cijela noc je bila nezaboravna. Slavilo se i slavilo. Po meni Zare zna najbolje kako da se slavi. Iako nije igrao na terenu, harao je van njega. U 6 sati ujutro, van disco-a u Olimpijskom Portu u Barceloni, puca zora i sunce izlazi. Jos pola sata zafrkavali su se nasi momci kraj plaze ispred disco-a. Djordjevicu je bila potkucana noga. (Sada znate kako nastaju sve one silne kosarkaske povrede. Beric mi je dao da pogledam njegovu zlatnu medalju, a kada smo vec kod medalja, u jednom trenutku jedan od nasih "zlatnih genijalaca" je izgubio svoju medalju, te je kasnije (na svoju srecu) nasao. NO COMMENT! Skoro je 6:30 ujutro a ja i moji prijatelji smo se uputili na polusatnu setnju uz Mediteran ka hostelu na zasluzena gigantska 2 sata odmora) prije nego imamo "chek out time"!!! A kosarkasi u taksije, na aerodrom....pa u avion...!!! Ma kome treba spavanje???



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!


 Zeljko i ja. Iako izgledam visi od njega, to je samo mala "opticka" varka. Naime nisam narastao extra 40 centimetara od Barcelone, vec sam stao na jednu stepenicu vise od Zeljka! Prosjedali smo Zeljko i ja cijelu Atinu 1991 zajedno (Zeljko je onda bio rezerva), a nazalost i Sevilju jer je rasparao palac na staklo. A kako sam ga vidio da hoda mora da je bilo stvarno bolno. A ja ga jos umalo za vrijeme jedne utakmice udarim po prstu, malo je nedostajalo. Zeljko vam je inace pravi geijalac. On, Branko (Pekovic) i ja smo sve utakmice sjedali zajedno. Zeljko bi prognozirao sto ce da se dogodi prije svakog napada, i necu da lazem ako nije pogodio oko 95% puta. Lako je pogoditi ako reces biti ce gol i tko ce da ga da, ali ajde ti pogodi kada ce da bude precka i stativa!! Ja sam samo mogao da se klanjam (kao sto sam i napravio). Na njegovu zalost, te na moju radost nije i fudbalski sepcijalista, tako mi je ostao duzan DVA PICA, koje cu (veoma se nadam i veselim) od njega naplatiti u Pertu.


Drugih fotografija je jos trebalo da bude sa ceremonije proglasenja pobjednika, ali moj blic je odlucio da prestane raditi, tako da cete morati da pricekate dok se ne vratim iz Perta. Na kraju, zadnjeg dana ostao sam u hotelu sa novinarima, ukljucujuci Jordanom (to je trece prvenstvo da se sretnemo) i Sasom Mikicem (TVS). Besplatni svedski stol za veceru te dorucak slijedeceg jutra. Nakon sto sam proveo 9 noci u mom hostelskom paklu, biti u hotelu sa air-conditioning je bilo Bozje spasenje za mene. Moram da kazem da je u Sevilji temperatura bila oko 35 po noci, 40-45 po danu, a na suncu bi bilo i 50+.



Kliknite na sliku za punu velicinu!!!

Sada sam u raju. A tko i ne bi bio sa ovakvim djevojkama?

Djevojke su igrale super kada je bilo najvaznije, izborile 9. mjesto i kvalificirale se za slijedece prvenstvo iako su DALEKO najmladje od svih. A i navijale su za 10-ku. Meni licno, najdraza utakmica je bila protiv Spanjolske. Prvo su Spanjolci napravili iznimku da za vrijeme te utakmice ne puste nase djevojke na tribine iako su imale akreditaciju kao i ostali takmicari. Mene umalo ne udari jedan tip iz osiguranja, nakon sto sam mu bezuspjesno pokusao da obijasnim da imaju drugciji tretman prema nama nego prema drugim reprezentacijama. Sve su druge pustili na tribine. Morao je Sole (Solomun) iz saveza da im kupi ulaznice. Svaka cast Spancima za navijanje, svih 3,500 su bili kao jedan, ali svaka cast i nama 30-ak, koji niti jednu sekundu, kada su Spanci prestali da navijaju nismo propustili da se deremo iz svih grla,...pa u sred Sevilje culo se i Jugoslavija, Jugoslavija....Na kraju smo ostali drugi. Nadao sam se da cu uletiti u bazen kao i u Atini, ali sto se moze. Imao sam prilike da licno cestitam Nikoli Stamenicu, ono sto je on (ponovo) napreavio za reprezentaciju je fundamentalna stvar. U super jakoj konurenciji u kojoj je cak 5 ili 6 reprezentacija moglo do zlata ostali smo drugi, pobijedivsi Olimpijske zlatne (u njihovoj kuci), srebrene i bronzane. Na kraju, Vukanic mi je sredio da dobijem potpise od svih, a Veljko Uskokovic mi je poklonio kapicu. Mali kuriozitet; na svim utakmicama u Sevilji bio je prisutan Albert Nadj (osim kada je bio u Moskvi - igrali smo protiv Rusije), te i Risto Vidakovic na finalnoj utakmici. Albert mi je rekao da mu se javim ako otidjem u Francusku,....vijdet cemo......ja se na veliko nadam!!!! 





Pritisnite tu i glasajte za najdraze fotografije!!!!!!
 
Klick here to vote for your favourite photographs!!!!!


ZA SADA SAMO OVOLIKO. NADOPUNITI CU PREZENTACIJU USKORO. NADAM SE DA STE UZIVALI U MOJOJ PREZENTACIJI. AKO IMATE IKAKVE KOMENTARE ILI PITANJA PISITE MI NA:
Email: mark@arts.ubc.ca