From: Dom i svijet
Subject: "Dom i svijet" br.114 (2.dio)
Date: 1996/06/25
Message-ID: <199606250842.KAA20795@zagreb.matis.hr>
sender: hrvatski-vjesnik@carnet.hr
comments: ********************************************************
errors-to: human-hrvatski-vjesnik@carnet.hr
precedence: bulk
x-listprocessor-version: 6.0c -- ListProcessor by Anastasios Kotsikonas
reply-to: dom@zagreb.matis.hr
newsgroups: bit.listserv.hrvatska
originator: hrvatski-vjesnik@carnet.hr
"Dom i svijet" br.114 (2.dio)
Podlistak inozemnog izdanja Vecernjeg lista od 24. lipnja
1996.
Izdanje Hrvatske matice iseljenika i Hrvatskog informativnog
centra
4. TJEDAN MOLISKIH HRVATA
NOVI DODIRI SA STAROM DJEDOVINOM
U organizaciji Hrvatske matice iseljenika, a pod visokim
pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje
Tudjmana, od 16. do 21. lipnja 1996. u Zagrebu je odrzan
Tjedan moliskih Hrvata. To je treca u nizu tradicionalnih
manifestacija koje su posvecene hrvatskim nacionalnim
manjinama u susjednim zemljama. Osnovni cilj ove, kao i
drugih, manifestacije je upoznavanje sire domace javnosti s
autohtonim hrvatskim zajednicama koje zive izvan maticnog
nacionalnog korpusa. Smatra se kako su mnoge kulturne,
tradicijske i jezicne vrijednosti nasih sunarodnjaka jos
uvijek nedovoljno poznate, te im se zeli omoguciti
uspostavljanje novih veza i dodira sa starom djedovinom.
Tjedan moliskih Hrvata zapoceo je svecanim otvaranjem 17.
lipnja u prostorijama Hrvatske matice iseljenika. Nazocnim
gostima uime domacina pozdravio je Ante Beljo, ravnatelj
Hrvatske matice iseljenika koji je istaknuo zelju Hrvatske
matice iseljenika da pomognu u ocuvanju identiteta i
kulturne tekovine moliskih Hrvata te doprinosu plodonosnijim
vezama izmedju Republike Hrvatske i Italije. Takvim
programima, dodao je Beljo, ujedno upotpunjujemo i znanje
vlastite povijesti, koju nisu pisali oni koji su vladali
hrvatskim narodom nego sudionici i zrtve povijesnih
zbivanja, putem usmene predaje ili pisane rijeci.
Nazocne je prigodnom rijeci pozdravio i ambasador Republike
Italije u Zagrebu Domenico Olivijeri kojei se zahvalio na
ovakvoj inicijativi te istaknuo kako su najvece bogatstvo
kako Hrvatske tako i Italije njihove manjine. Uime vise od
50 pristiglih gostiju prisutne je pozdravio i dr. Giovanni
Giorgetta, predsjednik pokrajine Molise, te ostali gosti
koji su zasluzni za uspjesno organizaciju Tjedna medju
kojima posebno valja istaknuti Agustinu Piccoli, diplomiranu
kroatisticu iz Mundimitra, koja je naglasila kako je danas
posebno vazno sacuvati jezik koji je stoljecima bio izoliran
od domovine.
Tjedan je uime Predsjednika Republike otvorila Katica
Ivanisevic, predsjednica Zupanijskog doma Sabora koja je
prenijevsi srdacne pozdrave dr. Franje Tudjmana istaknula
kako su molizanski Hrvati pravi izdanak hrvatskoga roda te
ce im Hrvatska pruziti i svu potrebitu pomoc. Prisutne je
prigodnim rijecima pozdravio i ministar kulture Bozo
Biskupic.
Program Tjedna zapoceo je u nedjelju 16. lipnja na Trgu bana
Josipa Jelacica nastupom Moliskorvatske folklorne grupe
"Maja", a kako je vec recano nastavljen je svacanim
otvaranjem sljedeceg dana u prostorima HMI-a. U utorak 18.
lipnja odrzana je dvorani HMI-a tribina pod nazivom "Moliski
Hrvati izmedju povijesti i stvarnosti", a u popodnevnim
satima odigrana je i prijateljska nogometna utakmica.
Knjizevni susret i predstavljanje moliskohrvatskog
pjesnistva odrzano je sljedeceg dana u Drustvu hrvatskih
knjizevnika u Zagrebu, dok je prava gozba zapocela istoga
dana za vrijeme Veceri moliskohrvatske pucke kuhinje a uz
nastup vec spomenute folklorne grupe "Maja". Zavrsetak
tjedna obiljezila su jos dva prigodna skupa. U cetvrtak 20.
lipnja predstavljena je knjiga I. Kacurova "Bastina moliskih
Hrvata", dok je Tjedan zavrsen prigodnom tribinom "Hrvatski
tragovi diljem Italije".
M. Petrovic
KNJIZEVNI SUSRET - MOLISKOHRVATSKO PJESNISTVO
U okviru Tjedna moliskih Hrvata odrzan je dojmljiv knjizevni
susret u srijedu 19. 6. 1996. u Hrvatskom drustvu
knjizevnika na kojem je predstavljeno pjesnistvo moliskih
Hrvata. U organizaciji Hrvatske matice iseljenika knjizevni
je susret temeljito pripremila Sekcija za izucavanje nase
knjizevnosti nastale kroz stoljeca izvan Domovine koju vodi
knjizevnik Stjepan Seselj. Pred brojnom publikom na susretu
su nastupili pjesnici Leopold Lali, Gabrielle Blascetta, a
citani su stihovi najpoznatijeg moliskohrvatskog pjesnika
Maria Giorgetta, dok je profesorica Agostina Piccoli
iznosila knjizevno teorijske posebnosti knjizevnog iskaza na
idiomu hrvatskog jezika koji je u uporabi medju moliskim
Hrvatima. U gledalistu su bili mnogi hrvatski uglednici iz
javnog i kulturnog zivota medju kojima izdvajamo prof. dr.
Katicu Ivanisevic (predsjednicu Zupanijskog doma Hrvatskog
sabora) te akademika Dalibora Brozovica (vrhunskog hrvatskog
jezikoslovca i enciklopedista) - koje je ondje bez dvojdbe
privukla znanstvena znatizelja za taj segment hrvatskog
jezicnog i knjizevnog korpusa.
Zavicajnost i njena posebnost osnovnim je nadahnucem
moliskohrvatskom pjesnistvu, koje je u izvornom iskazu
autora ostvarilo ugodan, jasan i razumljiv knjizevno-govorni
cin pred publikom. Na oblikovanje knjizevnih jezika (idioma)
cesto utjecu cinioci, receno je, koji su u uskoj vezi s
povijesnom stvarnoscu odredjenog naroda ili pak etnicke
skupine, pa bi stoga i tu povijesnu crtu trebalo u dovoljnoj
mjeri uzimati u obzir. Sekcija za izucavanje hrvatske
knjizevnosti nastale kroz stoljeca izvan granica hrvatske
drzave kani posvetiti punu pozornost i moliskoj hrvatskoj
zajednici. Njegovanje kulturnog identiteta potice se
reprezentativnim uzorcima kulture kako bi se obogatila
interkulturna sredina u kojoj obitava ta nasa manjinska
skupina. Bilo je potom rijeci i o prvoj, gotovo nepoznatoj,
pjesnickoj zbirci moliskih Hrvata koju je priredio Bozidar
Vidov (1981.) pod naslovom "Poezije na nasu" s ciljem da
prikaze knjizevne ostvaraje "poslije cetar stotine gosti od
kada njegovi didi su docli u pokrajinu Molise iz one bane
mora". Do danas Hrvati koji zive u juznoj Italiji, u
pokrajini Molise, govore osebujnim stokavsko-cakavskim
dijalektom i stvaraju na tom idiomu iako jos uvijek nemaju
zudjenih gramatika i drugih prirucnika koji bi im normirali
i odgovarajuce lingvisticki opisali njihov govor. Ta
cinjenica nije pokolebala pjesnicke duse da svoj izricaj
ostvare u tome narjecju, sto posvjedocuje opstojnost svih
posebnosti moliskohrvatske zajednice u Italiji - koje
maticna drzava mora snaznije podupirati. Rjecnicko blago
moliskih Hrvata uvazavajuci sve ranije pokusaje
jezikoslovaca, ukupni leksik s posebnom pozornoscu na
toponime, prikuplja vrijedna Agostina Piccoli koja je do
sada pribiljezila 5000 rijeci. Financijska i znanstvena
potpora njenom zapocetom projektu bila bi vrlo korisna
hrvatskoj etnickoj zajednici u Italiji.
Vesna Kukavica
"MOLISKI HRVATI IZMEDJU POVIJESTI I STVARNOSTI"
U nizu priredbi koje se odrzavaju u sklopu Tjedna moliskih
Hrvata, u Hrvatskoj matici iseljenika je u utorak, 18.
lipnja odrzana tribina pod nazivom "Moliski Hrvati izmedju
povijesti i stvarnosti". O moliskim Hrvatima, koji se
ubrajaju u najstariju hrvatsku dijasporu, govorili su fra.
Petar Milanovic, zupnik iz Kruca, Augustina Piccoli, prof.
kroatistike iz Mundimitra, potom prof. Snjezana Hozjan iz
zagrebackog Instituta za jezike, sociolog, Carmen Medica, te
dr. Djovani Djordjeta, politicki duznosnik u pokrajini
Molise. Kroz tribinu je vodio Hrvoje Salopek, voditelj
Odjela za hrvatske manjine u HMI.
U zanimljivim izlaganjima predavaca o moliskim Hrvatima,
doznali smo kako je ova stara hrvatska zajednica iz
juznotalijanske pokrajine Molise nastanjena u tri maticna
sela: Kruc, Stifilic i Mundimitar. Procjenjuje se da tamo
danas zivi negdje oko dvije i pol tisuce moliskih Hrvata,
sto moliskohrvatsku zajednicu ujedno cini i najmalobrojnijom
hrvatskom manjinom. Interesanto je napomenuti kako su
danasnji moliski Hrvati jedina ocuvana zajednica od
negdasnjih brojnih kolonija diljem srednje i juzne Italije.
- Medju malim brojem povijesno sacuvanih dokumenata o
doseljenju Hrvata u Italiju, u pokrajinu Molise, svakako se
ubraja natpis na zupnoj crkvi u Palati na kom stoji kako su
ljudi iz Dalmacije prvi naselili ovaj grad i iz temelja
sagradili spomenuti hram jos 1531 godine - istice krucki
svecenik fra Petar Milanovic, koji se nakon 13- godisnjeg
boravka u Italiji najesen vraca u Zagreb.
Premda nema pouzdanih podataka o vremenu dolaska Hrvata u
Molise, ipak se sa sigurnoscu moze smatrati kako se to
dogodilo u periodu od kraja 15. i pocetkom 16. stoljeca.
Cinjenica je kako velika vecina Hrvata iz Molisa gotovo
nista ne zna o svom podrijetlu, osim da su dosli kako kazu:
" S one bane mora". Kriteriji po kojima su znanstvenici
davali odgovor na to pitanje bila su prezimena i stokavsko -
ikavsko narjecje hrvatskomoliskog jezicnog idioma. Obzirom
da moliski Hrvati ni nakon pet stoljeca nisu pravno priznati
kao manjina, niti imaju svoj pravopis, gramatiku, rjecnik,
niti se hrvatski jezik proucava u skolama, postoji velika
opasnost od njihe asimilacije. No, unatoc svim nedacama ipak
postoji nada u bolje sutra, buduci je kod mladih ljudi
pobudjeno zanimanje za materinji jezik i domovinu svojih
predaka. Jedan od njih je i sudionica ove tribine, Augustina
Piccoli, koja je diplomirala kroatistiku na Zagrebackom
sveucilistu i koja je, kako smo doznali, skupila oko 5000
rijeci od kojih je vecina pala u zaborav. Na Tribini je
istaknula kako se zalaze za osnutak centra kome bi osnovna
djelatnost bila proucavanje njihovog molisko -hrvatskog
jezika, kako u potpunosti ne bi pao u zaborav.
Iz sadrzaja Tjedna moliskih Hrvata biljezimo i
predstavljanje knjige I. Kacurova pod nazivom "Bastna
moliskih Hrvata", koja je odrzana u prostorijama HMI-a, u
cetvrtak 20. lipnja, uz nastup izvrsne Moliskorvatske
folklorne grupe "Maja".
Z.Lesic
5. ULAGANJA U ZDRAVSTVENI TURIZAM
Hrvatska je od davnina poznata kao zemlja koja ima sve
prirodne uvjete za razvoj zdravstvenog turizma zahvaljujuci
prisustvu mnogobrojnih prirodnim faktorima. To se obilato
koristilo jos u vrijeme vladavine Austro-Ugarske, pa i sva
znacajnija prirodna ljecilista danas uglavnom datiraju iz
tog vremena. Ona su u tom vremenu bila na razini najboljih
europskih, ali su tijekom vremena izgubila utrku ponajvise
zbog tretmana od strane tvoraca zdravstvene politike.
Najapsurdniji potez je svakako bio sredinom 60-ih kada je
izbacena mogucnost koristenja prirodnog ljekovitog faktora
kao mogucnosti za zdravstvenu zastitu preko socijalnog
osiguranja, sto je automatski prouzrocilo dodatno
zaostajanje postojecih i neotvaranje mnogih novih
ljecilista.
Sa promijenjenom svijescu suvremenog covjeka na Zapadu, te
proteziranju prirodnog nacina lijecenja, intenzivnog razvoja
zdravstvenog turizma i hrvatska prirodna ljecilista dobila
su na znacenju, te predstavljaju potpuno neiskoristenu
sansu. Hrvatsko iseljenistvo moze pronaci dobar nacin za
ulaganje upravo u zdravstvenom turizmu pogotovo stoga sto su
ovakve ustanove sigurna turisticka destinacija tokom cijele
godine, a i manja je prisutnost privatizacijskih zavrzlama
nego kod zvucnih jadranskih destinacija. Do danas je
otkriveno oko 110 mjesta koja se mogu upotrijebiti za
prirodno lijecenje u Hrvatskoj. Ona imaju klimatske i
talasoterapijske ljekovite ucinke za zdravlje, ali i one
koji su nastali tijekom geoloskih procesa (naftalanska
nafta, peloidi, ljekoviti pijesak i termomineralne vode).
Kontinentalni dio bogat je nalazistima termomineralnih voda
i peloida, a primorski i otocni klimatskim,
talasoterapijskim i drugim po zdravlje ljekovitim ucincima.
Hrvatska bi trebala, uz jacu promidzbu za ulaganje izvana,
takodjer napraviti preko Ministarstva za turizam i
uvrstavanje ovih odredista u europsku turisticku ponudu. Da
bi se to postiglo treba zadovoljiti potrebne norme kao sto
su zastita i cuvanje prirodnih ljecilista, redovito
analiziranje njihovog sastava, ocjenjivanje povoljnog ucinka
na zdravlje, stimuliranje i usmjeravanje odgovarajucih
sadrzaja i usluga u mjestu i u njegovoh blizini, koristenje
u prehrambenoj, farmaceutskoj i gradjevnoj industriji i
stalno nadziranje. Osim ovog treba osmisliti programe koji
jace naglasavaju prirodne ljekovite ucinke poradi kojih su
ljecilista nastala i time u sto siroj javnosti
popularizirati odluku o dolasku u ljeciliste.
Na taj bi se nacin i mi uklopili u danasnji svjetski trend
postovanja prirodnih nacina zdravlja i time u rjesavanju
zdravstvene problematike pucanstva europskih zemalja
privukli bogatije turiste. To su mjesta koja odgovaraju na
zdravstvene potrebe modernog covjeka koji pati od bolesti
prouzrocenih losim prehrambenim navikama, nedovoljnim
fizickim aktivnostima, zagadjenjem prirodnog i urbanog
okolisa i raznim kontraindikacijama na dugotrajno uzimanje
kemoterapeuta. U vise od 90 posto slucajeva nasih ljecilista
upotrebljavaju se termalni izvori i topla voda koji su
najprije bili usmjereni na reumatske bolesti, pa kasnije na
kardiovaskularne i gastro smetnje. To je samo jedan od
ljekovitih ucinaka koji je prisutan, a posljednje balneo-
kemijske analize, koje prate termomineralne vode i peloide
neka nasa ljecilista su napravila prvi i posljednji put
1924. godine. To samo govori u prilog tome koliko su ovi
prirodni resursi neiskoristeni.
U ljecilista na zapadu se na odlazi iskljucivo radi
lijecenja bolesti, vec i radi sadrzaja koji sluze ocuvanju
zdravlja covjeka. Tako zdravstveni turizam sadrzi
zdravstvenu prevenciju i objedinjuje sve sadrzaje
namijenjene cijeloj obitelji koja na tim mjestima ostavi
cjelokupnu godisnju ustedjevinu, predvidjenu za godisnji
odmor. Tu odmor provode i mnogi granicni zdravstveni
slucajevi, koji imaju probleme izazvane losim nacinom zivota
ili zagadjenoscu okoline, a troskove snose sami. Primjerice,
tu spadaju bolesti kao laksi oblik kronicnog bronhitisa,
slabije reume, neke alergije ili pojedine vrste neplodnosti,
gdje je dovoljno boraviti odredjeno vrijeme u zdravim,
prirodnim i primjerenim uvjetima da bi se otklonili
problemi. Buduci u mnogim zemljama osiguravajuci zavodi
snose troskove za takve probleme, pojedinci koji imaju
dovoljno novaca i plate to sami.
Sto se tice ulaganja i privatizacije u zdravstvenim
ustanovama, Hrvatska je jos zadrzala socijalni pristup.
Bolnice su i dalje drzavno i zupanijsko vlasnistvo, a tko
god zeli moze otvoriti privatnu zdravstvenu ustanovu. Ove
ustanove su u kategoriji zdravstvenog turizma, a mogu
obavljati zdravstvene usluge za domace i za inozemne
gradjane. Za domace gradjane moguce je sklopiti ugovor sa
Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, pa bi svima
koji bi se lijecili na takav nacin Fond pokrivao troskove.
Za one izvana postoje ugovori o pruzanju zdravstvene zastite
sa pojedinim drzavama, ali se oni uglavnom odnose na hitne
slucajeve. Mnogi bi izvana uz agresivnu i, njihovu nacinu,
primjerenu promidzbu, ali uz dokaze o kvaliteti s terena
nasli interes, a time i motiv preporuke ponudjene
zdravstvene ustanove jer su cijene usluga dosta nize nego na
Zapadu. Tako bi nekome iz Njemacke, Svicarske ili Austrije
bilo jeftinije lijeciti se tu, bez obzira na cijenu puta ili
kratkocu boravka. U svakom slucaju, ovo je djelatnost koja
je dobra za ulaganje zbog rada tokom cijele godine, a i
nedovoljno je iskoristena. Dijaspora isto tu moze naci sebe
i svoj interes.
6. ODRZANA KONFERENCIJA ZA NOVINARE MINISTRA ZA KOORDINACIJU
USELJENISTVA
ZA DOMOVINU VISE OD MILIJARDU I POL KUNA
Ministar u Vladi Republike Hrvatske, zaduzen za koordinaciju
useljenistva, Marijan Petrovic u utorak 18. lipnja
izvijestio je novinare o opsirnom programu i planu rada
Ministarstva povratka i useljenistva. Na odrzanoj
konferenciji ,uz ministra, su bili nazocni i savjetnici
Marijan Buconjic, prof. Domagoj Ante Petric i Ante Babic.
Ministar je iznio podatke prema kojima se procjenjuje kako
se u Hrvatsku vratilo 28000 ljudi, a javnosti je poznato
kako su jedna od najvecih ulaganja pridosla upravo od
iseljenih Hrvata koji su u Domovinu do danas ulozili vise od
milijardu i pol kuna. Ministar je istaknuo kako je Ured ovog
ministarstva pomogao iseljenim Hrvatima u vise od 40
slucajeva kako bi ulozili novac. Lika je vrlo zanimljiva za
nase iseljenike, rekao je ministar, te se na to podrucje
planira vratiti nekoliko iseljenika iz Kanade koji ce tamo i
uloziti novac ili kupiti nekoliko poduzeca. Poznato je,
kazao je ministar, kako je gospodin Herljevic iz Francuske
kupio Drvno poduzece u Vrhovinama, te kako dr. Ivanisevic i
dr. Tomac otvaraju poliklinike.
Govoreci o konkretnim zadacima Ministarstva ministar
Petrovic je istaknuo prioritete, a to su prije svih
stvaranje jos boljih uvjeta za povratak. U tom smislu
zamisljeno je i stvaranje nekoliko prihvatnih centara za
povratnike slabijeg imovinskog stanja. Prvi takav centar je
u Krusevu kamo je poslano 13 obitelji, a u Okucanima je
deset obitelji. Velik problem su i povratnici umirovljenici,
rekao je ministar, jer su nezadovoljni sto moraju placati
vrlo visok porez na mirovine sto nije slucaj u zemljama iz
kojih se vracaju. Ministar je takodjer istaknuo kako svima
mora biti jasno da su vecina nasih ljudi u dijaspori radnici
i kako je u tom smislu vazno reci da su nama prije svega
potrebni ljudi a tek onda kapital.
Savjetnik Ante Babic rekao je kao Ministarstvo, koje je jos
uvijek u osnutku, veliku paznju posvecuje informiranju, te u
tom smislu punu podrsku imaju od Hrvatske matice iseljenika
i Hrvatskog informativnog centra te njihova tjednog priloga
za iseljenike " Doma i svijeta". Godine 1910. u Hrvatskoj je
izdan "Vodic za iseljavanje iz Hrvatske", rekao je Babic, a
mi imamo u pripremi "Vodic za povratnike" u kojemu ce se
naci procedure, zakoni i svi ostali savjeti koji se ticu
iseljenika.
Na pitanje novinara, zasto Ministarstvo jos nije ustrojeno,
ministar je isaknuo kako se to pitanje rjesava u paketu te
je zbog toga doslo do takvog zastoja. Cjelokupno rjesenje
ocekuje se u srpnju, istaknuo je ministar Petrovic. U
Ministarstvu za koordinaciju povratka i useljenistva
planiraju bolju koordinaciju medju institucijama koje se
bave iseljenistvom, svoje ljude u drzavnim institucijama,
predlaganje amandmana na zakone u Saboru, a pristupit ce se
i izradbi zakona o useljavanju u Hrvatsku. Ministarstvo je
vec tiskalo "Mali vodic kroz porezni sustav Republike
Hrvatske" i neke druge materijale koji su poslani na preko
400 adresa u svijetu i koji bi trebali pripomoci sto boljoj
informiranosti nasih iseljenih Hrvata.
M. Petrovic
7. POVODOM 68. OBLJETNICE POGIBIJE STJEPANA RADICA
" VJERA U BOGA I SELJACKA SLOGA!"
Rodjen u lipnju 1871. kao deveto od jedanaestero djece
siromasnih seljackih roditelja u Trebarjevu Desnom, na samoj
Savi nedaleko Siska, Stjepan Radic zarana je upoznao
oskudicu, ali ujedno i upio u sebe svu ustrajnost,
pravdoljubivost i postenje svog hrvatskog puka. Ozracje
domoljublja i vjere u roditeljskom domu zametnulo je u njem
klicu ideala koji ce odrediti citav njegov zivot i poradi
kojih ce biti stovan kao jedan od najvecih prosvjetitelja
sto ih je Hrvatska uopce imala.
Podnoseci sudbinu siromasnog a beskrajno talentiranog djaka,
koja je gotovo oduvijek bila nezaobilaznom odrednicom
hrvatske intelektualne elite, skolovao se sam instruiranjem
kolega i uz potporu starijeg brata Antuna. Maturu je uz
nemale poteskoce: iskljucenje iz gimnazije , puta po Rusiji
i pokusaja da ga se poradi politickog djelovanja proglasi
ludim, te izgona iz Zagreba, polozio u Rakovackoj gimnaziji
1890.
PRVI HRVATSKI POLITOLOG
Njegov put diljem najpoznatijih europskih sveucilista nije
bio nista manje buran. Sa Zagrebackog sveucilista bio je
iskljucen jos 1893. zbog prosvjeda protiv zdravice Khuenu, s
onog u Pragu ujesen 1894. poradi sukoba s nekakvim
policijskim komesarom koji je djacku skupstinu raspustio
samo stoga sto se na njoj odvec pljeskalo. U sijecnju 1895.
bio je sveucilistarac u Pesti ,ali nakon paljenja madjarske
zastave prigodom zagrebackog posjeta Franje Josipa I. ni tu
vise nije mogao ostati. Odlazi 1897. u Prag gdje pocinje
izlaziti "Hrvatska misao", mjesecnik kojeg je gotovo citavog
ispunjavao i gdje je po prvi put jasno formulirao svoje
politicke i socijalne ideje. Odlucivsi okoncati svoje
akademsko obrazovanje, u sijecnju 1897., putuje u Pariz kako
bi se upisao na Slobodnu skolu politickih nauka a u lipnju
iduce svrsava prvo godiste sa sjajnim uspjehom. Nakon
zenidbe praskom uciteljicom Marijom Dvorak odlazi u rodno
Trebarjevo gdje nekoliko mjeseci zive u krajnjoj bijedi.
1899. vraca se sa zenom u Pariz, u samo pet mjeseci
savladava svo gradivo studija i pise raspravu "Savremena
Hrvatska i Juzni Slaveni"(La Croatie actuelle et les Slaves
du Sud) svoje prvo strogo znanstveno politicko djelo
temeljem kojeg mu je dodijeljena diploma s naslovom "Laureat
des Sciences Politiques", sto znaci lovorom ovjencan
politicki ucenjak iliti politolog. Pisuci i suradjujuci u
novinama zivi od 1899. u Pragu, a poslije i u , onda jos
austrougarskom, Zemunu. Tu ostaje do 1901. kad odlazi cesko
selo Koncanicu kraj Daruvara da bi se 1902. zastalno
nastanio u Zagrebu.
SELJASTVO KAO POLITICKI I NACIONALNI CIMBENIK
Radic je vec i prije izdavanja, mogli bismo reci,
programatske knjizice "Kako cemo iz naseg zla u dobro" 1901.
napisane u Zemunu a izdane u Sisku, na sebe preuzeo
apostolsku misiju prosvjecivanja i politickog osvjescivanja
hrvatskog seljastva. Potekavsi i sam iz njega, zelio je to
promijeniti tako sto bi se puk, buduci vecinom i stvarno
predstavljajuci cijeli hrvatski narod, organizirao i
postavio kao politicki i nacionalni cimbenik. Kako bi to
postigao, vec iduce godine izdaje knjizicu "Najjaca stranka
u Hrvatskoj" u kojoj je , prvi u Hrvata, iznio cinjenicu
kako je najjaca stranka u Hrvatskoj, tada jos neosnovana,
Seljacka stranka. Stjepana Radica privremeni odbor za
osnutak Hrvatske pucke seljacke stranke, osnovane 1904.,
proglasava svojim predsjednikom sto je i ostao sve do svoje
tragicne smrti 1928.
Stjepan Radic je stasao u doba uspona pravaske ideologije i
stoga su njegovi nazori bili prozeti hrvatskim drzavnim
pravom, ali i pravom hrvatskog naroda na sjedinjenjenje,
slobodu i vlastitu drzavu. "Cijelu Kraljevinu Hrvatsku"
vidio je okupljenu pod banskom vlascu Dalmacije, Hrvatske i
Slavonije, jasno uz pridruzenu joj Rijeku, Medjimurje i
Tursku Hrvatsku, a racunao je ponekad i s cijelom Bosnom.
Dijeleci neke od suvremenih narodnosnih zabluda, medju inima
i onu o juznoslavenskom narodnom jedinstvu, gojeci nadu u
"slavensko bratimstvo" trazio je od Juznih Slavena u
Monarhiji da zahtijevaju hrvatsku drzavu, a od Srba u
Hrvatskoj da je priznaju svojom domovinom. Ideju pomirdbe
hrvatskog drzavnog prava i juznoslavenskog narodnog
jedinstva, svjestan neprihvatljive stvarnosti zajednicke
drzave, napustio je nakon I. svjetskog rata. Trumbicevu i
Supilovu politiku "novog kursa"slomio je madjarski sovinizam
a njen izdanak u vidu Hrvatsko-srpske koalicije nestao u
procijepu objektivne nemoci unutarmonarhisticke hrvatske
politike i , valjda oduvijek , razlicitih drzavnih cijeva
Srba i Hrvata.
RADICEVA POLITICKA BORBA
Rat je zavrsio krahom Monarhije koja je carskim proglasom
pokusala pretvorbu u Saveznu drzavu samostalnih naroda.
Medjutim, Hrvatski sabor je na svom posljednjem zasjedanju
1918. odbacio Deklaraciju i , u duhu svojih drzavnopravnih
tradicija, raskinuo sve veze s Monarhijom. Proglasio je
Hrvatsku nezavisnom drzavom i odlucio o njenom pristupanju
Drzavi Slovenaca, Hrvata i Srba. Medjutim, Drzava SHS vec se
u prosincu nasla u Judinu zagrljaju Kraljevstva Srba, Hrvata
i Slovenaca sto Hrvatski sabor nikada nije verificirao.
Radic je dosljedno bio protiv centralizma i velikosrpske
hegemonije, pa se stoga odrekao narodnog jedinstva priznavsi
hrvate, Slovence i Srbe posebnim narodima a nijecuci
valjanost sjedinjenja i drzavni poredak. Tada je nazvao
svoju stranku republikanskom. Medjutim, poslije progona i
zatvaranja, Radic,priznavsi Vidovdanski ustav, 1925. stranci
mijenja ime u HSS. Nakon prekida suradnje s Vladom u
Beogradu, spoznavsi kako mu samo parlamentarna borba moze
omoguciti reviziju Ustava, stupa s Svetozarom Pribicevicem,
najutjecajnijim srpskim politicarem u Hrvatskoj i njegovom
Samostalnom demokratskom strankom, 1927. u Seljacko-
demokratsku koaliciju. Buduci su se sukobi zaostrili,
velikosrpski politicari i Dvor odlucili su se za uvodjenje
diktature. Stoga su organizirali atentat na Stjepana Radica
u samoj beogradskoj Narodnoj skupstini 20. lipnja 1928.
Radicevo uklanjanje znacilo je za hrvatski narod ponovno
obezglavljivanje i vracanje u pomracinu represivnih rezima ,
u njegove rovove i zatvore, u zlu kob nesamostalne drzave
ciji vapaj za slobodom i demokracijom Svijet nije cuo i nije
zelio cuti. Taj gubitak ce za Hrvate biti nenadoknadiv, onda
i dan danas, jer u tisucu godina se Hrvatskoj radja jedan
Radic.
D.Simurina-Soufek
8. POSJET FOLKLORNOG ANSAMBLA "VENCEC" IZ ZAGREBA PECUHU
VRIJEDNI SUSRETI
Na poziv Veleposlanstva RH u Madjarskoj i u suradnji s
Hrvatskim kazalistem iz Pecuha, u Pecuhu je 16. lipnja
gostovao folklorni ansambl "Vencec" iz Zagreba. Nastup ovog
zagrebackog folklornog ansambla odrzan je u skolopu Ljetnog
festivala, koji se odrzava tijekom lipnja i srpnja ove
godine, u prostoru Hrvatskog kazalista u Pecuhu. Nastup
zagrebackih folklorasa odrzan je pred velikim brojem
posjetitelja, a medju nazocnima je bila i Romana -
Franulovic - Busic, konzul savjetnik, zatim Antun Vidakovic,
ravnatelj Hrvatskog kazalista u Pecuhu, Miso Hepp,
predsjednik Hrvatskog kluba "August Senoa" u Pecuhu...
Organizator ove ljetne manifestacije, ponudio je
potencijalnoj publici raznovrsne sadrzaje, kao sto su VECER
FOLKLORA, VECER BALETA, te KAZALISNA VECER
VECER FOLKLORA
Vecer folklora otvorila je svojim nastupom, 15. lipnja)
folklorna grupa "Mecek" iz Pecuha, a na njihov su nastup
pratili i gosti iz Zagreba, koji su sljedeceg dana imali
cjelovecernji program zajedno s grupom "Baranja" iz Pecuha.
FA "Vencec" se pecuskoj publici predstavio u najboljem
svjetlu zastupivsi u svojim koreografijama sve krajeve
Hrvatske. Svojim nastupom pokazao je svo bogarstvo hrvatskog
folklora. Valja napomenuti kako su gotovo sve nosnje u koje
su te veceri bili odjeveni plesaci- originali, stari po
nekoliko stotina godina. Zivopisne nosnje, ritam i melodije
hrvatskih pjesama ispunile su te veceri dvoriste Hrvatskog
kazalista, ali i dirnule duse mnogih nasih Hrvata koji su
srdacnim pljeskom
pozdravili zagrebacke folklorase. Nakon "Venceca" uspjesno
se predstavila folklorna grupa "Baranja" koja je za svoj
nastup odabrala temperamentne plesove i pjesme, te obicaje i
nosnje svog uzeg zavicaja.
- Doista je velika vaznost ovakvih gostovanja koja su
potrebna Hrvatima u Madjarskoj, buduci se tako izravno mogu
upoznati s hrvatskom folklornom bastinom - izjavila je
konzul - savjetnik Romana Franulovic - Busic, dok je tajnica
FA "Vencec" Bozica Polenac kazala kako je to prigoda za
medjusobna iskustva folklorasa, ali i za nezaboravna
druzenja koja gotovo uvijek prerastu u prijateljstva.
Po rijecima ravnatelja Hrvatskog kazalista u Pecuhu ,Antuna
Vidakovica, folklorne veceri zavrsavaju 19. lipnja nastupom
hrvatskog folklornog ansambla "LUC" iz Budimpeste, a program
Ljetnog festivala nastavlja se gostovanjem Histriona s
"Krlezijadom", redatelja Zlatka Viteza, (24. lipnja). Nakon
toga ce publika vidjeti MEIN KAMPF, zajednicku predstavu HNK
-a iz Osijeka i Hrvatskog kazalista iz Pecuha, (autor George
Tabori, redatelj Laszlo Bagossy), a na kraju dramskih veceri
su LAKRDIJASKE EROTSKE IGRE (produkcija "CSOPOR(T) - HORDE",
autor i redatelj, Laslo Bukkosdi i Tahir Mujcic).
HRVATI U PECUHU
U razgovoru s Antunom Vidakovicem saznajemo kako u Pecuhu
postoje mnoge hrvatske institucije pocevsi od hrvatskog
vrtica, osnovne skole, gimnazije, do Katedre za hrvatski
jezik a na Sveucilistu Janos Panonius. Osim navedenog,
postoji Hrvatski radio i televizija, te Hrvatsko kazaliste
jedin takvog imena izvan hrvatskih granica. O izuzetnosti
kazalista svjedoce mnoge uspjesne predstave, puno gledaliste
i dakako dobre kritike.
Osim kazalisne djelatnosti treba nesto reci i o Hrvatskom
klubu August Senoa koji radi na principu malog doma kulture
i pokriva razne sadrzaje. Miso Hepp, predsjednik kluba,
upoznao nas je s njegovim radom.
- Obiljezavamo razne obljetnice, priredjujemo folklorne
veceri, knjizevne i vjerske tribine, no iz raznolikog
sadrzaja svakako treba spomenuti DAN HRVATA koji okuplja po
nekoliko tisuca Hrvata i koji na taj dan predstavlja jednu
regiju maticne domovine - kaze Hepp i nastavlja kako svake
godine vode statistiku o broju priredbi i posjetitelja.
Prosle godine zabiljezili su 235 priredbi sa 50.000
posjetitelja. U sastavu Hrvatskog kluba "August Senoa"
djeluje i istoimeni zenski pjevacki zbor, te knjiznica sa
1600 naslova.
Iz navedenog se moze vidjeti kako su Hrvati u Madjarskoj
izuzetno dobro organizirani, te kako brizno rade na ocuvanju
hrvatske kulturne bastine, a ovakvi susreti im zasigurno
mnogo znace i pomazu u povezivanju s njihovom starom
domovinom.
Zeljka LESIC