Dvovlasce u Bosni izmedju Bana Stjepana Kotromana i plemicke porodice Šubic se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne,kojima vlada Ban Kotroman, 1314 godine preuzima njegov sin Ban Stjepan II Kotromanic.Šubici cak pokusavaju potpuno samovoljno prisvajati titulu "Ban Bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne,ali ih i u tome ubrzo definitivno sprijecava Ban Stjepan II Kotromanic i vec 1322 godine izbaciva plemicku porodicu Šubic iz Bosne,te uspostavlja potpunu vlast u Bosni.
Poslije sloma Šubica Bosna ponovo pocinje "disati punim plucima" i pocinje prerastati u najmocniju drzavu na Balkanu.Uskoro,Ban Stjepan II Kotromanic pridodaje Bosni podrucje Huma (danasnja Hercegovina)...cijela teritorija od Neretve do Cetine postaje dio Bosne.Ban Stjepan II Kotromanic takodjer pripaja Bosni i veliki dio Dalmacije...od Dubrovnika do Splita...a takodjer pripaja Bosni i Donje krajeve (Krajina),Usoru i Soli. Ban Stjepan II Kotromanic uspostavlja veoma dobre odnose sa stranim silama,prvenstveno sa Ugarskom te pomaze sa Bosanskim vojnim trupama Ugarskom Kralju u gusenju raznih pobuna Ugarskog plemstva. Ban Stjepan II Kotromanic , zatim , sklapa trgovacki ugovor sa Dubrovnikom 1334 godine,a potom 1335 godine sklapa trgovacki ugovor i sa Venecijom. U svojoj Povelji Dubrovcanima 1332 godine on pise : "....Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu,da ga pozove pred gospodina Bana..."Ovo je vrlo znacajan dokument jer govori da u Bosni zive jedino Bošnjani i niko drugi,(naziv "Bošnjani"je starinski naziv za Bošnjake)-to se ocituje i na svim oficijelnim dokumentima Bosanske drzave,a i na mnogim neoficijelnim,kao sto su glose na bogumilskim vjerskim knjigama, i natpisima na steccima,gdje bogumili sebe nazivaju ISKLJUCIVO Bošnjanima...."Dobrim Bošnjanima."
Ban Stjepan II Kotromanic snazno podrzava Bosansku Crkvu,sto ga dovodi u sukob sa papom,te,da bi ga odobrovoljio pristaje 1340 godine da da veoma veliku slobodu djelovanja franjevcima u Bosni...i,prema nekim izvorima,smatra se da i on sam prelazi na katolicanstvo u aprilu 1347 godine,kada salje pismo papi u kome zahtijeva od njega da poveca broj obucenih katolickih svecenika u Bosni,koji trebaju biti : "...obuceni u poducavanju u vjeri i da znaju pricati nasim jezikom..." Franjevci ubrzo formiraju Bosanski franjevacki vikarat,koji se vrlo brzo siri i ukljuciva u sebi mnogo vecu teritoriju od Bosanske Drzave,pruzajuci se sve do Rumunije...tako da vec 1385 godine Bosanski franjevacki vikarat ukljucuje u sebi 35 franjevackih manastira,od kojih su pak samo 4 bila na teritoriji Drzave Bosne,a to su franjevacki manastiri u Visokom,Lasvi,Kraljevoj Sutjesci i Olovu.Do 1463 godine,jos 12 franjevackih manastira biva izgradjeno sirom Bosne,dok Bosanska Crkva,uprkos tome ostaje prilicno jaka cijelo vrijeme Srednjovjekovne Drzave Bosne.
Godine 1350 Srbija napada Bosnu.Cilj srpske agresorske vojske,na cijem celu je bio car Dusan,je bilo osvajanje dijela juzne Bosne,tacnije podrucje Huma(danasnja Hercegovina).Medjutim,Bosanska vojska na celu sa Stjepanom II Kotromanicem mudrom taktikom uspijeva da na koncu u potpunosti protjera srpsku agresorsku vojsku sa Bosanske zemlje.
Cijelo vrijeme vladavine Bana Stjepana II Kotromanica,Bosanska Drzava se privredno veoma razvija,narocito u izvozu srebra,bakra i olova,a kuje se i Bosanski Dinar - Denarius...Udajom svoje kcerke Elizabete 1353 godine za Ugarskog Kralja Ludovika I ,tada jednog od najuticajnijih evropskih vladara,podigao je ugled Bosni i lozu Kotromanica priblizio svijetu vise evropske politike...Te iste 1353 godine,Ban Stjepan II Kotromanic je umro,a sahranjen je u franjevackom manastiru u Visokom...On ostavlja iza sebe Bosansku Drzavu koja je nezavisna,privredno napredna i vojno veoma snazna,ali njena snaga je veoma zavisila od kooperacije izmedju mocnih Bosanskih plemickih porodica,koje su imale veoma jak uticaj u raznim dijelovima Bosne.
Po njegovoj smrti na vlast dolazi Tvrtko I Kotromanic,koji u tome trenutku ima samo 15 godina,te ima u pocetku velikih problema sa sredjivanjem odnosa izmedju Bosanskog plemstva,a vanjske sile pokusavaju iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu,u cemu se najvise istice Ugarska,na celu sa Kraljem Ludovikom I. Poslije ucvrscivanja svoje pozicije u Ugarskoj,Kralj Ludovik pokusava da to isto ucini i nad Bosnom...Pocinje da zahtijeva razne Bosanske oblasti,mijesa se u Dubrovacko-Bosansku trgovinu i otvara ponovo pitanje Bosanske Crkve,nakon gotovo stogodisnjeg zatisja...tako da vec 1363 godine izbija sukob izmedju Tvrtka i Ludovika u kojem Tvrtko pobjedjuje.
Nakon sto je potvrdio svoje mjesto u Bosni Tvrtko pripaja Bosni veliki dio Srbije,zatim pripaja Bosni Zetu i juznu Dalmaciju,ukljucujuci Jadransku obalu od Dubrovnika do Boke Kotorske...U sklopu svih ovih uspjeha Tvrtko se krunise Kraljem Bosne 1377 godine u mjestu Mile kod Visokog (danasnji Arnautovici),sto je krunidbeno mjesto i svih kasnijih Bosanskih Kraljeva.Potom,Kralj Tvrtko se proglasava,poslije osvajanja novih teritorija, i Kraljem Srbije,a malo kasnije i Kraljem Hrvatske.Kralj Tvrtko ustanovljava zatim Bosansku trgovacku luku na sjevernoj strani Boke Kotorske i naziva je "Novi",sto se danas zove "Herceg Novi".To je izazvalo ljutnju Dubrovcana,jer su time dobivali konkurenciju u trgovini,te se koriste cinjenicom da Drzava Bosna trgovacki uveliko ovisi u tom trenutku od Dubrovnika i uspijevaju "nagovoriti" Kralja Tvrtka da odustane od daljnjeg ulaganja u projekat "Novi".
Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Bosanska vojska je bila najmodernija vojska na cijelom Balkanu.Drzava Bosna je bila PRVA drzava na Balkanu koja je uvela u upotrebu vatreno oruzje,sto je tada predstavljalo revolucionarni korak na polju vojne tehnike.Prvu upotrebu vatrenog oruzja na Balkanu,dakle,izvrsila je upravo Bosanska vojska i to 13.avgusta 1378 godine prilikom napada Venecijanske flote na primorski Bosanski grad Kotor.Bosanska vojska je tom prilikom upotrijebila tri bombarde (topa) i uspjesno odbranila grad.
Po smrti Ugarskog Kralja 1382 godine izbijaju nemiri na podrucjima dalmatinske obale,te Kralj Tvrtko koristi tu priliku i salje Bosansku vojsku u taj dio Dalmacije,te preuzima potpunu kontrolu nad cijelom Dalmacijom,zajedno sa otocima i pripaja Bosni Split,Trogir,Sibenik,zajedno sa otocima Bracom,Korculom i Hvarom...jedino ne pripaja Dubrovnik i Zadar,koji se tada nalazio pod vlascu Venecije,cime Drzava Bosna postaje daleko najmocnija drzava na Balkanu.
U zadnjoj deceniji svoje vladavine,Kralj Tvrtko je suocen sa upadima Turaka u Bosnu,prvo u jesen 1386 godine,te u ljeto 1388 godine kod Bilece,kada Turci bivaju porazeni od Bosanske vojske na celu sa Knezom Vlatkom Vukovicem.
Nedugo potom,Bosanska vojska ponovo pod komandom Kneza Vlatka Vukovica,ucestvuje u veoma snaznoj vojnoj koaliciji,sacinjenoj,pored Bošnjaka i od Ugara,Srba,Albanaca,Grka i Bugara,koja se na Kosovu polju 1389 godine suprotstavlja Turskoj Imperiji.Iz bitke na Kosovu Bošnjaci se vracaju sa ne previse dramaticnim gubicima.U toj bitci,od svih naroda koji su ucestvovali u njoj protiv Turaka,najgore prolaze Srbi,jer Srbija poslije te bitke prakticno prestaje da postoji.
Poslije Tvrtkove smrti 1391 godine nastupa poprilicno nestabilna politicka klima u Bosni,prouzrokovana rivalstvom unutar Bosanskog plemstva,sto rezultira vema cestom promjenom Bosanskih Kraljeva,a i Ugarska takodjer pokusava iskoristiti priliku u svojim pretenzijama na Bosnu.
Neposredno poslije Tvrtkove smrti,1391 godine,novi Bosanski Kralj postaje Tvrtkov rodjak Stjepan Dabiša. 1394 godine,nakon sto u Ugarskoj dolazi na vlast Kralj Sigismund Luksemburski,te Bosanski Kralj Stjepan Dabiša gubi kontrolu nad sjevernim dijelom Hrvatske,Slavonije i nad dijelovima Dalmacije,koje osvaja novoustoliceni Ugarski Kralj.
Ponovno narastanje opasnosti od Ugarske tjera Bosansko plemstvo da za novoga Kralja Bosne proglasi Stjepana Ostoju,koji je bio veoma prougarski orijentisan.
