1404 godine Bosansko plemstvo skida sa vlasti prougarski orijentisanog Kralja Bosne Stjepana Ostoju,i na njegovo mjesto postavlja Tvrtka II,inace vanbracnog sina Kralja Tvrtka I...Ovo izaziva bijes Ugarskog Kralja Sigismunda Luksemburskog,koji bivsem Kralju Bosne Stjepanu Ostoji daje vojnu pomoc te on ponovo uspostavlja svoju vlast 1409 godine.Potom 1414 godine,novi snazan vojnopoliticki element izlazi na scenu,a to je bila Turska Imperija.
Turska Imperija podrzava Bosansko plemstvo i proglasava da priznaje samo Tvrtka II kao legitimnog Kralja Bosne...te ubrzo dolazi do sukoba izmedju Stjepana Ostoje i Ugarske,sa jedne strane i Tvrtka II i Turske Imperije sa druge strane.Stjepan Ostoja i njegovi Ugarski pomagaci bivaju totalno porazeni u centralnoj Bosni 1415 godine,mada se on nekako odrzava na vlasti,a poslije njegove smrti i njegov sin Stjepan Ostojic , postaje Kraljem Bosne ,da bi konacno 1420 godine Kralj Tvrtko II ponovo preuzeo Bosanski prijestol.
Nedugo potom i sam Kralj Tvrtko II postaje saveznik Ugarskoj,jer je trebao Ugarsku pomoc protiv pobune Bosanskih plemica Sandalja i Radivoja Ostojica,sina bivseg Kralja Ostoje,koji,uz Tursku pomoc ovladavaju vecim dijelom Bosne u periodu od 1433 do 1435 godine.
Tvrtko,pak,ostaje na vlasti sve do svoje smrti 1443 godine,a njegovu vladavinu karakterise obnova Bosanskih gradova i jacanje utjecaja franjevaca u Bosni.Po njegovoj smrti,1443 godine,Bosansko plemstvo postavlja na vlast Kralja Stjepana Tomaša.
Najmocniji Bosanski plemic na teritoriji Huma,Stjepan Vukcic Kosaca,odbija u pocetku priznati Stjepana Tomaša za novog Kralja Bosne,sto je rezultiralo sukobom unutar Bosne po tome pitanju,a taj sukob okoncava 1446 godine ucvrscivanjem pozicije Kralja Tomaša,mada Bosanski plemic Stjepan Vukcic Kosaca nastavlja imati vrlo jak utjecaj na jugu Bosne,tj. na podrucju Huma,sto se oslikava u cinjenici da 1448 godine daje sebi titulu "Herceg" i po toj njegovoj tituli ovaj dio Bosne postaje kasnije poznat kao "Hercegovina".
Turska ekspanzija tjera Kralja Tomaša da 1450 godine zatrazi vanjsku pomoc,te se obraca papi po tome pitanju,koristeci cinjenicu da je papa pokazivao veoma veliko zanimanje za Bosnu u to vrijeme,prvenstveno zbog franjevaca,koji u to vrijeme,na celu sa "Vikarom od Bosne" po imenu Jacob de Marchia,nastoje uspostaviti katolicku dominaciju u Bosni,uz napomenu da je Kralj Tomas 1445 godine presao sa bogumilstva na katolicanstvo,sto je papa zelio u potpunosti iskoristiti.Takodjer,papa je bio opsjednut i pitanjem Bosanske Crkve,optuzujuci je,po ko zna koji put,za herezu...tako da 1459 godine Kralj Tomaš pristaje na papin zahtjev da zapocne progoniti heretike u Bosni.On saziva starjesine Bosanske Crkve i nudi im veoma skucen izbor : ili da prihvate katolicanstvo ili ce biti protjerani iz Bosne.Prema papinim kasnijim zapisima,njih oko 2000 pristaje da predje na katolicanstvo,a od ostalih ,koji ne prihvatise,oko cetrdeset hiljada njih se sklanja na prostoru juzne Bosne,na prostoru Huma i nalaze zastitu u okrilju Bosanskoga Vojvode Stjepana Vukcica Kosace,koji je i sam bio bogumilske vjere,o cemu postoji i detaljan opis koji je zabiljezio,tadasnji papa, Pio II koji kasnije ,u svojim "Commentarima", pise:"Kralj Bosne,da opere ljagu sto je Osmanlijama predano Smederevo i da dadne dokaz svoje krscanske vjere,ili,kako mnogi drze,potaknut pohlepom za novcem,prisilio je manihejce(bogumile),kojih je bilo premnogo u njegovu kraljevstvu,da se isele iz kraljevstva,ostavivsi svoju imovinu ,ako nece primiti Kristovo krstenje.Oko dvije hiljade pokrstilo ih se,a oko cetrdeset hiljada ili malo vise,koji su se tvrdoglavo drzali zabluda,pobjegli su Stjepanu(Vukcicu Kosaci),vojvodi bosanskome,svome drugu u nevjeri."(Mehmedalija Bojic,"Historija Bosne i Bošnjaka",str.32,Sahinpasic,Sarajevo,2001.) ...Dakle,nije islo tako glatko sa "obicnim" Bošnjacima,koji se potpuno oglusuju na poziv Kralja Tomaša da predju sa bogumilstva na katolicanstvo mada mnogi bjehu i porobljeni i poslani u Rim,gdje su bili preobraceni na katolicanstvo "na miran nacin".
Unatoc svemu tome bogumilstvo i dalje cvjeta medju Bošnjacima,te papa "mijenja taktiku",te 1461 godine salje svoje misionare sirom Bosne,pokusavajuci preobratiti Bošnjake na katolicanstvo mirnim putem,kada mu to vec nikada nije uspjelo nasilnim sredstvima.
Te iste,1461 godine,Stjepan Tomaševic,sin Kralja Tomaša biva postavljen za novoga Kralja Bosne.On se suocava sa jakom prijetnjom od Turskih osvajaca i njihovim pretenzijama prema Bosni,te upucuje svoj apel za pomoc u odbrani od Turske Imperije...Ugarski Kralj obecava pomoc Bosni 1462 godine,poslije cega Kralj Stjepan Tomaševic odbija platiti danak Turskoj Imperiji,cime je uvjetovala mir u Bosni.
Godinu dana poslije,1463 godine velika Turska vojska,pod komandom Mehmeda II napada Bosnu.Prva Bosanska tvrdjava koja je pala,bila je stara Bosanska Kraljevska tvrdjava Bobovac,koja je pala 20.juna 1463 godine,te Kralj Stjepan Tomaševic prelazi u tvrdjavu u Kljucu...Opkoljen Turskim snagama odlucuje da se preda,nakon cega biva pogubljen od strane Turske vojske.
Poslije toga Bošnjaci sklapaju neku vrstu mirovnog sporazuma sa Turskom i u samo sedam dana predaju kljuceve od jos 20 tvrdjava sirom Bosne,koja od te 1463 godine,postaje dijelom Turske Imperije,a vecina Bosnjaka,prvenstveno bogumila, prihvata Islam kao svoju vjeru.
