A se lezi Ljubljen,u Vrhbosni rozden,u Vrhbosni zakopan,na svojini na plemenitoj.
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah,razmisljah,oklijevah.Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to da nebo ne stari,a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba.
I u sobi ,gdje bjeh,bjese prozor,a iza prozora beskraj.Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
Al`,nije i moja smert sve starsa i sve tjesnja je.
Kam mi usjece Drazeta,a zapis upisa Husan,ne da pokazu da bjeh,vetc da me vislje neima.Ljeta Gospodnjeg 1258..
