Po ulazenju Bosne u sastav Turske Imperije Bošnjaci su dozivjeli ogromne kulturne,vjerske,politicke i vojne promjene.Turska Imperija se pak sa postovanjem odnosila prema vojnom umijecu i ratnickoj tradiciji Bošnjaka i nije se mnogo mijesala u strukturu,naoruzanje,strategiju i taktiku Bosanskih vojnih formacija koje ulaze u sastav njene vojske.Bošnjaci su prolili rijeke krvi boreci se sirom svijeta u sastavu Turske Imperije : po Africi,Aziji i Evropi,za sto su bili bogato nagradjivani,a kada bi pojedini Sultani poceli raditi stvari na ustrb Bosne,podizanjem poreza i slicno,nisu oklijevali da dignu oruzje i zarate i protiv Sultana za punu nezavisnost Bosne. Koliki je bio doprinos Bosne Turskoj Imperiji govori cinjenica da je do zvanja "Velikog Vezira" (Vrhovnog zapovjednika vojske Turske Imperije),doslo desetak nasih zemljaka.Trojica su dosla do polozaja nasljednika Velikog Vezira,desetorica su bili Veziri sa tri tuga (znak dostojanstva),desetorica su bili upravitelji(namjesnici) pokrajina,dok su trojica bili upravitelji (namjesnici) Bosne sa titulom "Beg",pred kojima su se nosila dva tuga.Bosna je Turskoj Imperiji dala i desetak Admirala,vise od 30 Vezira,te mnostvo drugih dostojanstvenika.Bošnjaci su imali cak i pravo da skoluju o drzavnom trosku svoju djecu u dvorskim (carskim) skolama u Carigradu (adzemi oglan-janjicarski podmladak),i to vrhunsko obrazovanje ih je tako vodilo do najvecih polozaja unutar Turske Imperije. Bosanski vojnici su bili duzni da se odazovu vlastima Turske Imperije kada bi ih pozvala u vojni pohod,a u prvo vrijeme su bili upucivani samo na evropska ratista,kada je Turska Imperija vrsila velika osvajanja u Srednjoj Evropi. Prva znacajnija bitka u kojoj su ucestvovali Bošnjaci kao pripadnici vojske Turske Imperije se dogodila 1493 godine na Krbavskom polju u Hrvatskoj.Tom sukobu je prethodila provala Ugarsko-hrvatske vojske u Bosnu,koja je ubrzo bila protjerana sa Bosanske zemlje pretrpjevsi velike gubitke.Tom prilikom Bosanska vojska je prodrla sve do Ljubljane i Graca.Na povratku ih je docekala hrvatska vojska na Krbavskom polju gdje su Hrvati bili strasno porazeni od Bosanske vojske,a imali su preko 5700 mrtvih. Nekoliko godina poslije ove bitke Bosanska vojska je pod komandom namjesnika Iskender-paše prodrla u Italiju,sto se desilo 1499 godine,i u nekoliko bitaka porazila Mletacku vojsku (na Brentu i Tagliamentu),a na povratku tesko pustosi Istru i Dalmaciju,ostavivsi iza sebe 132 grada,sela i trgovista u pepelu,uz ogromni ratni plijen. Godine 1516 Bošnjaci ucestvuju u invaziji na Egipat,koju je poduzeo Sultan Selim I.U presudnom boju za Kairo,22.juna 1517 godine,medju poginulim je bio i Vezir Sinan-paša Borovinic,nas zemljak.Sta je taj gubitak znacio za Tursku Imperiju govore Sultanove rijeci koje je izgovorio kada je cuo za njegovu smrt:Egipat osvojih,Sinana izgubih,zar se sa Sinanom moze usporediti jedna pokrajina! Nakon osvajanja Egipta Sultan salje Bosanske vojne formacije na jug zemlje,prema Sudanu,da cuvaju granice.Tu su izgradili niz tvrdjava i naselja i zenili se mjesnim djevojkama,te su mnogi Bošnjaci tu i zauvijek ostali.Njihovi potomci su se raspoznavali medju ostalim lokalnim stanovnistvom,o cemu Svicarski istrazivac I.L. Burkhardt 1815 godine,nakon sto je prosao tim podrucjem Afrike,pise:"Jos i danas Ibrambe imaju licne crte svojih predaka Bosanskih vojnika,koje je Sultan Selim poslao da cuvaju strazu u tvrdjavu Ibrim." 1514 godine Bosanski vojnici su upuceni u daleku Perziju gdje su ucestvovali u brojnim sukobima braneci interese Turske Imperije.Vojnicka vjestina Bosanskih vojnika je u najboljem svjetlu bila iskazana u cuvenoj "Mohackoj bitci",koja je odlucila sudbinu Madjarskog Kraljevstva.Bosansku vojsku od preko 20 000 vojnika poveo je tadasnji Bosanski namjesnik Husrev-beg i prikljucio je glavnini vojske Turske Imperije kod Beograda.Na celu joj je bio Sulejman Velicanstveni (Zakonodavac).Prvi je krenuo Veliki Vezir,ali je pretrpio velike gubitke od strane Madjarskih oklopnika,sto je izazvalo pravu pomutnju pa su navalili na samo srediste vojske Turske Imperije,sto je ugrozilo i samog Sultana.A onda,kada je stanje postalo krajnje kriticno,kao orkan krene Bosanska vojska i udari u samo srce neprijateljske vojske i razbija njene elitne redove,nakon cega dolazi do pravog rasula medju Madjarima.Madjarski oklopnici su bili naprosto pregazeni.Po predanju,jedan Bosanski vojnik je pred Sultana donio odrubljenu glavu Madjarskog Kralja na kojoj je jos uvijek stajala kruna.Sultan je Bosanske junake bogato nagradio visokim odlicjima i spahijskim posjedima sirom Madjarske. U 17.stoljecu Carigrad salje Bošnjake na mnoga ratista.Tako,1616 godine ratuju po Rusiji,ugusujuci ustanak u Basarabiji u juznoj Rusiji.Zadatak je bio uspjesno izvrsen i to na takav nacin da se je glas o "Strašnim Bosancima" širio do mnogih tamošnjih naroda. Godine 1635 oko 20 000 Bošnjaka ucestvuje u napadu na Poljsku,a po zavrsetku pohoda upuceni su da ucestvuju u napadu na Bagdad.Poslije toga dolazi "Kretski rat",koji je vodjen sa Mletackom Republikom,a potom ucestvuju i u "Beckom ratu",koji je trajao 16 godina,od 1683 do 1699 godine.Takodjer,Bosanska vojska uspjesno ratuje i na teritoriji Bosne,kada je ona bila napadana,a najtezi napad su izvrsili Austrijanci 1737 godine,koji su zapoceli saznavsi da je iz Carigrada stigla naredba Bosanskom namjesniku "da se ne suprotstavlja Austrijancima",jer Sultan nije htio da ima problema sa njima zbog poteskoca sa Rusima.Austrijanci su se nadali da ce lako osvojiti Bosnu i niposto nisu ocekivali da ce se Bosanska vojska suprotstaviti naredjenju iz Carigrada i zestoko braniti Bosnu.Austrijanci su napali sa oko 16 000 vojnika,a najveca bitka se desila kod Banja Luke.Austrijanci su bili potuceni do nogu od strane Bosanske vojske i natjerani u bijeg.Austrijance,koji su bjezali sa bojnog polja nemilosrdno su tamanili Bosanski konjanici sve dok im se ovi nisu molecivo obratili :"Ako Boga znate i svece ljubite,nemojte nas vise proganjati".Na to ih Bošnjaci puste da se mirno prebace preko Save i tako se spase.Pobjeda Bosanske vojske je bila potpuna. Godine 1788 Austrijanci ponovo napadaju Bosnu i ponovo dozivljavaju poraz.Najpoznatija bitka u tome ratu je bila "Dubicka bitka",gdje su Austrijanci drzali grad pod opsadom dugo vremena,i kada su bili vrlo blizu pobjede i osvajanja grada,Dubicanima stize u pomoc preko 8000 Bošnjaka iz svih dijelova Bosne i nanose totalni poraz Austrijancima. Bošnjaci su zbog svoje ratobornosti i vojnih podviga bili veoma znani i cijenjeni sirom svijeta,pa neke evropske drzave tokom 18. stoljeca pokazuju veliki interes da imaju Bošnjake u sastavu svojih vojski.Na taj nacin mnogi Bošnjaci bjehu vrbovani i to za veliku placu.Prve takve vojne formacije se pojavljuju u Poljskoj 1744 godine,kada Poljski Kralj August III,od Bosanskih najamnika pravi jedan puk lahke konjice.To je bio razlog da je i Pruska (Njemacka)htjela imati takve borce,te ukljucuje Bosanske placenike u svoju vojsku,koje prvi put upotrebljava kao svoje elitne odrede upravo u ratu protiv Poljske.(F.Genthe,Bošnjaci u najamnistvu stranih drzava,Glasnik Zemaljskog muzeja,XI,Sarajevo 1899.,p.539.) Takodjer,Bosanske pukovnije su bile oformljene i u Holandiji i Danskoj.Prvi komandant Danske Bosanske pukovnije je bio marsal princ Karlo Hessenski.Zabiljezeno je da su u tim zemljama sve elitne jedinice nazivane BOSANSKE,dakle i one koje u svom sastavu nisu imale nijednog Bošnjaka.(F.Genthe,o.c.,p.537-605.Isti pisac:Sasko-poljska pukovnija Bošnjaka i holandijski kopljanici "Bošnjaci",Glasnik Zemaljskog muzeja,XIV,Sarajevo 1902.,p.369-390) Poslije historijskog skupa u Tuzli,koji je odrzan od 20.januara do 5.februara 1831 godine,Bošnjaci traze potpunu autonomiju Bosne od Turske Imperije,a zakljuci skupa,koji su bili poslani u Carigrad,svodili su se na to da Bosna ne prihvata reformu vojske,te da se trazi ukidanje namjesnistva (Vezirstva) u Bosni,te da se Bosni da autonomija,da Bošnjaci sami biraju svoga vodju,te da se ubuduce Carigrad ne mijesa u poslove Bosne.Zauzvrat su ponudili da Bosna placa Carigradu danak u iznosu od 4000 kesa(oko 2 000 000 grosa),sto Sultan odbija te dolazi do rata izmedju Bosne i Turske Imperije.Na celo Bosanske vojske se bira Husein Kapetan Gradascevic ZMAJ OD BOSNE,koji na Kosovu,predvodeci Bosansku vojsku od preko 25 000 vojnika nanosi poraz Velikom Veziru,te Sultan salje na Bosnu veliku vojsku,i najvise "zahvaljujuci" neslozi Bošnjaka,odnosno prelazenjem na Sultanovu stranu Smail-age Cengica i Ali-age Rizvanbegovica,Bosanska vojska dozivljava veliki poraz u maju 1832 godine,ali pokret za autonomiju Bosne biva ugasen tek 1850 godine.
