(15. avgust 1332.)
Ako Bošnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.
Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bošnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti.
Ako Bošnjanin zapsi da nije duzan - da mu nareche priseci samoshestu, koje ljubo postavi Banj rod. Ako bude podoban od Banova roda kto - da mu su porotnici od njegova plemena, koga mu hotenje. A toj da se zna - da ne moze tehej pobjegnuti, a vece ne moze pred nikoga mu narechi.
A kto Dubrovcanin ubije ali posjece u Bosni ili Bošnjanin Dubrovcana - taj pravda da je pred gospodinom Banom, a osud da grede Banu na njih.
Ako bude svadja Bošnjanina z Dubrovcaninom u Dubrovnici - da sudi knez dubrovacki i sudje, a globa opcini.
Ako Bošnjanin uhiti Dubrovcanina za konja, a on bude ukraden ili uhushen, a pravi Dubrovcanin: "Moj je konj vlasti" volja: "Ja sam ga kupio, ne znam od koga", volja povije od koga je kupljen, volja priseze samoshest - cist duga da bude.
I ako Bošnjanin bude duzan, a pobjegne iz Bosne z dugom - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana. I ako Bošnjanin izme dobitak dubrovacki na vjeru, i knjiga bude u Dubrovnici, ako knez i sudje poshlju da je knjiga prava - da je vjerovana, da plati Dubrovcaninu i bez prestavshtine.
Ako li tat ili husar uzme Dubrovchaninu u Banovu vladanju, kto se uvje - da plati Dubrovchaninu i bez prostavshtine, a gospodinu Banu vsaki sest volova na svoju glavu - i da se ne vrate.
Ako rat bude, chesa Bog ulishi, medju Bosnom i Dubrovnikom, da gospodin Ban da rok Dubrovcanom sest mjeseca, da si podju u Dubrovnik slobodno - na to im je vjera gospodina Bana Stjepana. A Dubrovcane da zivu Humskom zemljom u njih' zakonu - u prvom.
A ovomuj pisanju svjedok: zupan Krksha.... A siju knjigu pisa Priboje, dijak veliki slavnoga gospodina Bana Stjepana, gospodina svem Zemljam Bosancem i Humscem' i Donjem' krajem' gospodin.
