28.marta 1187 godine u jednom papinom pismu (buli) Dubrovcanima pojavljuje se po prvi put jedan vrlo zagonetan izraz "regnum Servilie,quod est Bosna",sto znaci:"Kraljevstvo Srbija,sto je Bosna",te su srpski historicari pokusavali da ovo prikazu kao "dokaz" da je Bosna bila srpska zemlja,sto je naucno dokazano kao apsolutno neistinito. Ovaj izraz se pojavljuje samo jedno izvjesno vrijeme (do 1252 godine),a prije i poslije toga ne.Kako je nastao ovaj izraz?Radilo se,u stvari, o teznjama za prosirenje Dubrovacke nadbiskupije koju do 1187 godine sacinjavaju tri pokrajine,i to kraljevstvo Zahumlje,kraljevstvo Srbija i kraljevstvo Travunija.Ovdje je termin "kraljevstvo" samo crkvenog karaktera,odnosno tako papa naziva sve pokrajine/biskupije koje ulaze u sastav nadbiskupije,bez obzira sto mnoge nisu ni drzave,a kamoli kraljevstva u drustveno-politickom pogledu. Od prvog poznatog papinog pisma Dubrovackom nadbiskupu 1022 godine,pa do te 1187,uvijek se spominjalo "kraljevstvo Srbija" i to samo formalno,(jer srpska biskupija jos od 1020 godine pripada Ohridskoj arhiepiskopiji)ali uz to nigdje nije dodavan umetak "quod est Bosna",jer je Bosna kao crkveno podrucje,odnosno biskupija,pripadala Splitskoj nadbiskupiji i nije imala apsolutno nikakve veze sa Dubrovackom nadbiskupijom. Dubrovacka nadbiskupija je tokom vremena izgubila Bar,koji je promovisan u nadbiskupiju,a takodjer gubi i Kotor koji se takodjer oteo jurisdikciji Dubrovnika,kao i gubljenjem citave srpske biskupije,koja se otrgla od Dubrovnika jos 1020 godine,kada ju je Car Vasil II otrgao od Dubrovacke nadbiskupije i podvrgao Ohridskoj arhiepiskopiji,te je izraz "regnum Servilie" (kraljevstvo Srbija),bilo samo mrtvo slovo na papiru,jer u stvarnosti Dubrovacka nadbiskupija od 1020 godine nema nikakvu jurisdikciju nad "kraljevstvom Srbijom",ali je i dalje navodi,jedino eventualno kao pretenziju,a nikako kao stvarno cinjenicno stanje.Dubrovackoj nadbiskupiji je jedino ostala Trebinjska biskupija.U pitanje je dakle bio dosao i sam opstanak Dubrovacke nadbiskupije zbog manjka podloznih biskupija. U takvoj situaciji Dubrovacki nadbiskup Tribun je morao naci nacina da prosiri svoju nadbiskupiju te onda pokusava pridobiti prostranu Bosansku biskupiju koja je u to vrijeme pripadala Splitskoj nadbiskupiji od koje se zeljela otrgnuti,jer su vrlo cesto Splitskim nadbiskupima bili Ugari,na koje se u Bosni gledalo kao predstavnicima neprijateljske Ugarske,kao konstantne prijetnje nezavisnosti Bosanske drzave.Ovdje je vrlo bitno zapaziti sljedece:Prije 1187 godine u papinim bulama Dubrovackoj nadbiskupiji postoji izraz "regnum Servilie",(kraljevstvo Srbija),I BOSNA SE NE PODRAZUMIJEVA POD TIME JER PRIPADA CIJELO TO VRIJEME SPLITSKOJ NADBISKUPIJI.,a onda odjednom uz umetak"quod est Bosna",Bosna se kao da podrazumijeva pod tim pojmom,i da pripada Dubrovackoj nadbiskupiji??!O cemu se ovdje zapravo radilo?
Bosanski kler je sklopio dogovor sa Dubrovackim nadbiskupom,da se Bosanska nadbiskupija prikljuci Dubrovackoj i napusti Splitsku,sto je nekako moralo biti ozvaniceno pred papom,te Dubrovacki izaslanici uspijevaju "uvjeriti" Rimsku kuriju,da je Bosanska biskupija oduvijek bila dio Dubrovacke nadbiskupije,samo sto se to podrazumijevalo pod "regnum Servilie" i da bi se to pojasnilo da se uz "regnum Servilie" doda i umetak "quod est Bosna",sto je jednostavno bilo falsificiranje stvarnog stanja,a sve u cilju prosirenja Dubrovacke nadbiskupije,kao i otcjepljenja Bosanske biskupije od Splita.I Bosanska biskupija i Dubrovacka nadbiskupija su time ostvarili sto su zeljeli,a sve to su uredili da izgleda sasvim legalno pred papom,iako je cijela stvar bila daleko od icega legalnog.O tom " diplomatskom " uspjehu Dubrovcana Kr. Draganovic primjecuje ovo: " Papinska kancelarija, koja je znala nasjesti i drugim ocitijim povjesnim zabludama glede njoj slabo poznatog i uvijek nemirnog Balkana, nasjela je i ovom `neduznom' tumacenju spretnih Dubrovcana i dala ga uvrstiti na tako neobican nacin i u samu papinsku bulu ed g. 1187. Kad je jednom formula prodrla u papinsku povelju, ona ce se neko vrijeme zadrzati u bulama jos dvojice Dubrovniku sklonih papa, usprkos toga, da je u opreci i s povjesnim cinjenicama i s fakticnim stanjem u tadasnjoj Bosni "(Draganovic,Kat.crkva,732) Bosanska se biskupija nije mogla smatrati srpskom iz vrlo prostog razloga sto su i Bosna i Srbija od starina imale svaka svoju biskupiju (Bosna jos od vremena Rimljana).Sjediste Bosanske biskupije je bilo u gradu Vrhbosni,dok je srpska biskupija bila u gradu Rasu.Provinciale vetus iz godine 1080 i bula Klementa III iz 1089 godine spominju i Bosansku i srpsku biskupiju JASNO RAZLIKUJUCI JEDNU OD DRUGE.
Ova formula "regnum Servilie,quad est Bosna",zadrzala se izvjesno vrijeme u papinskim bulama,sve do 1252 godine i to od strane onih papa koji su bili naklonjeni Dubroniku,i to Klementa II u buli od 21.juna 1188 godine,te u dvije bule Grgura IX i to od 24.jula 1227 godine i 26.marta 1238 godine.Da bi,pslije sirenja bogumilstva po Bosni i jacanja bogumilske Bosanske Crkve, Rimska kurija otrgla Bosansku biskupiju od Dubrovacke nadbiskupije 26.avgusta 1247 godine i pripojila je Kalockom nadbiskupu u Ugarskoj.Dubrovacki nadbiskup Ivan je ,vodeci parnicu sa Barskim nadbiskupom o granicama izmedju njihovih nadbiskupija,pokusao je da ponovo da polozi pravo na ovu formulu,ali nije uspio da Bosansku biskupiju vrati Dubrovackoj nadbiskupiji,te je to bio zadnji put da se ovaj umetak "regnum Servilie,quod est Bosna" ikada vise pojavi u bilo kakvim papinim sluzbenim dokumentima,a koristiti ga kao neki dokaz o "srpstvu" Bosne,je vec odavno naucno odbaceno kao apsolutno neutemeljen argument.
