Ibrica Jusic
JUBI SAM VASU 'CER Am Tili ste drugog od prvog trena A7 Dm Cestitog momka iz najboje kuce E Am Niste joj dali da postane zena H7 E Niste joj dali da je srce vuce. Tili ste drugog, to ste joj rekli I to da soldi ne rastu na grani Nego nek cuva sve ca ste stekli I ca ste za nju cuvali na strani. Dm Jubi sam, jubi vasu 'cer E Am Ma niste tili marinera Am Dm Tili ste momka na svom mistu E Am TIli ste zeta inzinjera. Dm Jubi sam, jubi vasu 'cer E Am Ja koji ne znam di bi sada Am Dm Sad kad je davno tuda zena E Am Ca vridi srcu da se nada. NIste joj dali ni da mi pise Kako se budi kad se svega siti I kako more prica sve tise I kako cesto zaladi i liti. Niste joj dali da sricu krije A niste znali da u mraku place Za vas sam osta isto ka prije Susidov mali sa cetvero brace. Jubi sam, jubi vasu 'cer Ma niste tili marinera Tili ste momka na svom mistu TIli ste zeta inzinjera. Jubi sam, jubi vasu 'cer Ja koji ne znam di bi sada Sad kad je davno tuda zena Ca vridi srcu da se nada.
NIJE BILO LAKO Am Dm Nije bilo lako cuti one rijeci E Am Kojima se nasa prekinula veza Am Dm Nije bilo lako preko svega prijeci E Am Sjetiti se duge setnje ispod breza. Nije bilo lako ostaviti stvari Sto smo im se skupa radovati znali Nije bilo lako, ali tko da mari Kovceg vec je spreman i svjetlo se pali. Dm Am E Am A vani je ponoc, a vani je tama Dm Am E Am Moras biti hrabra kad ostanes sama Dm Am E Am A vani je ponoc, a vani je tama Dm Am E Am Moras biti hrabra kad ostanes sama. Dm Am Ni tebi ni meni nije bilo lako E Am Al' bolje je ovako, bolje je ovako E Am Bolje je ovako, bolje je ovako. Nije bilo lako okrenuti glavu Kao da se nikad poznavali nismo Nije bilo lako, mozda si u pravu Nisam smio zadnje napisati pismo. Nije bilo lako, ono sto nas veze Nestalo je kao snijeg na vrelom dlanu Nije bilo lako, sada je jos teze Kako da bez tebe radujem se danu. A vani je ponoc, a vani je tama Moras biti hrabra kad ostanes sama A vani je ponoc, a vani je tama Moras biti hrabra kad ostanes sama. Ni tebi ni meni nije bilo lako Al' bolje je ovako, bolje je ovako Bolje je ovako, bolje je ovako.
TRUBAC SA SEINE Em C Moja je soba tako jadno mala Am B7 Ja ne bih u njoj izdrzati mog'o. Em C Da mi oci ne sanjaju budne Am B7 Al' ne ropcem, sudbini velim: hvala; Am Em Sto mojoj bijedi cudan sjaj je dala, B7 Em I moje patnje nisu uzaludne. Danas sam opet ruco samo caj Al' vlazna blagost sja u mome oku. Ja opet mislim na svoj rodni kraj I ceznja preobrazava mi javu: Sa Quaija mjesto Seine cujem Savu I Tuskanac mi sumi iz aleja. E B Na domovini dvostruka je sjena: C#m G#m Baca je Pesta, baca je Bec. A E Ona je sva u crno zavijena F# B Ne cuje, majko, niko tvoju rijec! E A E Sumori, dise more, tece Drava, B7 E A izmedju njih jedna zemlja spava. Pod vedrim nebom slobodnog Pariza Koliko puta tuga me je srela U vrevi Etoillea, Saint-Michelea! O Boze, tu treba biti jak. U tome svjetlu jos me vise boli Rodene moje grude gusti mrak. Udisem Pariz, smjelim bijegom spasih Slobodnu dusu, ali ja sam sin, A mojoj majci sve su sjede vlasi. Ja zene nemam, a ni druga nemam. Sto jos imadoh? Samo jezik svoj U koji zivot svoga srca spremam. Zanosi, misli, ritmovi i rime! Ja bezimen u bezimenu mnostvu Daleko negdje sebi sticem ime I muku mucim samca-dezertera, Sto zabranjenu domovinu sanja Na hartiji, u potezima pera. Pero, ta mala, ta obicna stvar A kako ziva, kako puna snage. Kad iz njeg' tece novih rijeci car Omamljuje me kao govor drage. Sva utjeha je u tom malom peru: I sja i grije i vraca mi vjeru. O Hrvatska, o moja domovino, Ti moja majko, ti moja davnino Ti porobljeni, oteti mi kraju! Gle, jadni dezerter ti daje dar, Bogatiji no kraljevi ga daju I sav je ljubav, pobuna i zar. Ja skoro prosjak duh slobode sirim Pa i nem'o na svom grobu svijecu Ja necu, necu da se smirim. K'o svjezi vjetar u sparinu pirim, A kada umor svlada duse lijene, Na otpor trubim, ja trubac sa Seine! Sto mi je placa? Mrznja gmizavaca Sto svoje blato lijepe o moj glas Al' ja pred licem doma stojim vedar Za hljeb slobode prilazem svoj klas. Zar nije zlatan i bogat i jedar... Zar nije zlatan i bogat i jedar...
Pismo cali
Sad sam naresa Dosa sam velik Mater govori da sam ti nalik I da sam isti ka tvoja slika Kad si se ono s materom slika cale moj Svak mi se ruga da si uteka A mater govori da si joj reka Zdravljem se kleja da ces se vratit Oli zivotom svojim ces platit cale moj, cale moj Nosim jaketu zutu i gace ?to si posla mi tisne i krace Mater je uvik u tvojoj vesti Pa nam se smiju da smo furesti cale moj Tija bi cale ka druga dica Imat uzase svojega oca S tobom se igrat Uz tebe lezat Slusat te, pricat, stalno te gledat cale moj, cale moj, cale moj Cekam te cale Da nam se vratis Nitko da ne trazi da svoj dug platis Ve? da uz mater u miru ?ivi? I da nam ku?u opet o?ivi? ?ale moj Mater ?e umrit od silnog jada Ko ?e pogledat na mene tada Vrati se ?ale kad ja te volim Makar bez ?olda jer ja te volim ?ale moj, ?ale moj, ?ale moj!
