Moji putopisi

Abdullah Bosnic

VRAZICI IZ SAHATA U SAHAT

Pjesma o Vrazicima

MOJI VRAZICI

Abdulah Muminovic

U podnozju gore Majevice,
pored bistre rijeke Sibosnice,
nalaze se pitomi Vrazici,
sa svih strana zeleni vocnjaci.

U proljece kad behara voce,
milina je gledati Vrazice,
svuda behar i mirisna cvijeca,
miris cura i miris mladića.

Vrazici se dijele na mahale,
na Hukljevac, Potok i Pelenduke
i na Centar, Korzo, Setaliste,
gdje setaju momci i djevojke.

Iako su Vracići na brdu,
posjeduju izvore za vodu:
Zejnilovu, Grab i Dzafusu
te vodicu bunar i Pijakusu.

Tu se nekad mladez okupljala,
vodu pila i asikovala
i brakovi mnogi zakazani,
pa su prosci kuci pozivani.

Kad o svadbi padnu zdogovori,
na svadbu se pozovu bubnjari:
Avdo, Serif, Hamid i Mustafa,
njihov kvartet na svadbi nastupa.

Kada Aljo u bubanj udari,
S erif mu se taktom podudari,
a kad Hamid u sviralu zasvira,
Mustafa mu jasno oponira.

Zvukovi se carobno stapaju,
vasionom tiho odjekuju,
zvuk carobni prodire eterom,
glas se cuje citavijem selom.

Svadba traje tri, cetiri dana,
a na svadbu i ahcija pozvana,
da pripremi svakovrsne hrane,
sagan dolme, kesketa i halve.

Vrazićki su vrijedni tezaci,
kada svoje njive obradjuju,
hladnom vodom sebe razhlađuju;

Suhodolom i česmom Omerovom,
Mihajlovom i hladnom Satorkom,
Mijecovac i Grabovac hladni
tezacima lica su hladili.

Sibošnica, ta biserna rijeka,
s to protice kraj sela Vrazica,
voda bistra, a vjerovi cisti,
ugodna je za kupanje ljeti.

Abdulah Muminović je pjesnik vrazickog izraza. Napisao je dosta pjesama i zapisa o rodnom kraju i njegovom blizem i daljem okruzenju. Plaho ga zanima historija Bosne i rodnog kraja.

PORIJEKLO FAMILIJE ALIC IZ VRAZICA

U selu Vrazici, opcina Celic, nalazi se mahala po nazivu Hukljevac. U Hukljevcu je najjaca familija Alic. Porijeklo familije Alic je od familije Hodzic, kojih ima neznatan broj u selu. U familiji Hodzic bio je jedan Omer. On je cesto radio kod Alije, covjeka koji je imao dobar kapital ali nije imao djece. Omer je bio vrijedan i posten mladic, tako da se svidio Aliji.

Alija je predlozio Omeru da ostane kod njega i da radi. Tako se Omer ozenio Alijinom svastikom. Posto Alija nije imao svoje djece, sve imanje ostavio je Omeru, koji je zauzvrat iz postovanja prema Aliji, uzeo prezime Alic i tako je nastala famelija Alic u Vrazicima. Korjeni porodice otprilike se znaju za 280 godina. Omer se ozenio iz Palanke i imao je dva sina: Sulju i Muju. Suljo je imao 3 sina: Omera, Hasima i Ismeta.

Mujo je imao samo jednog sina Ibru. Ibro je imao samo jednog sina Aliju, poznatiji kao Aljo bubnjar; to je period dok su Vrazici imali bubjare i dok se zivjelo u bijedi i siromastvu ali se veselilo i pjevalo i komotnije zivjelo. Sretniji su ljudi bili a doduse su imali i manje obaveza nego u sadasnjem nacinu zivota.

Omer je imao 3 sina: Mehu, Hamida i Sulejmana. Hasim je imao 4 sina: Sulju, Hamdiju, Fahriju i Jusufa. Ismet je imao 5 sinova: Asifa, Ibrahima, Saliha, Fadila i Mirsada. Alija (Aljo-bubnjar) je imao 2 sina: Mehmeda i Salku.

Meho je imao 4 sina: Avdu, Samida, Zekeriju i Ferida. Hamid je imao 3 sina: Sabriju, Bahriju i Sejada. Sulejman je imao 4 sina: Fikreta, Zaima, Safeta i Envera. Hamdija je imao 4 sina: Hajrudina, Mirsada, Nevzeta i Mirzu.

Jusuf ima 5 sinova: Ferida, Fuada, Suvada, Sulju i Nihada. Asif ima sina Ahmeta.

Ibrahim ima 2 sina: Asifa i Ramiza. Salih ima 2 sina: Suvada i Nedzada. Fadil ima sina Dzenisa. Mirsad ima sina _______. Ahmet ima sina Dzevada, Ramiz ima sina Adnana itd.

I tako ce se nastaviti evidencija, ostat ce u amanet mladjim narastajima da prate stablo svoje familije u mahali Hukljevac u Vrazicima, gdje i danas zivi familija Alic.

Po prici Fahrijinoj ovo sve je doznao od njegovog oca, koji je bio izuzetno pametan u svoje vrijeme, iako nije bio skolovan. Fahrija je odlucio dok je pro cistoj svijesti i zdravoj pameti da ostavi nama u amanet ovu istinu o nastanku familije Alic, u selu Vrazici, opcina Celic.

Po kazivanju : Alic Fahrije

 

IMAMI U VRAZICIMA

Ne zna se posigurno koji je prvi imam bio u Vrazicima. Zna se samo da na mjestu gdje je sada nova dzamija nekad davno bila drvena dzamija. Jos se sigurno zna da je najvise imama Vrazicima dala porodica Hodzic. Oni so proveli oko 250 godina kao imami. To se prenosilo sa oca na sina.

Najstariji imam iz ove porodice je Hemet ef. koji je sac svoj vijek proveo ovdje, gdje je stekao obrazovanje i kvalifikaciju, ne moze se utvrditi. Nasjedjuje ga njegov sin Mehmed ef. Proveo je svoj zivot odgajajuci svoje ucenike u duhu Islama. Njegovom zaslugom i zalaganjem stasao je u imama i sin mu Emin ef. Za Emin ef. se zna da je zavrsio podrucnu Medresu, a skolovanje je nastavio u Carigradu. Tamo je stekao veliku ucenost. Poslije skolovanja vratio se u svoje mjesto.

Emin ef. Hodzic

Tu je radio i proveo zivot kao imam, muallim i hatib. Odgojio je citave generacije mladih. Vodio je dva (razreda) odjeljenja ibtidalje u mektebu. Njegovo potomstvo i ucenici koje je ucio uvijek ga se rado sjecaju. Umro je 1953. godine u svom mjestu, a ukopan kod dzamije. Od ove porodice, potekao je i Husejn ef. koji je pohadjao Brcansku Medresu. Bio je muezin, Emin ef. i ujedno mahalski mualim, posljednji Imam iz porodice Hodzic je Hazim ef. koji je dugo radio u Bijeljini gdje i danas zivi. Za njega je interesantno da je i dobar kaligraf koji pravi lijepe levhe.

MUMINOVICI

Od porodice Muminovici imam podatke o trojici koji su se bavili imamskim pozivom i to: Salih, Mehmed i Huso.

Salih ef. Muminovic 1896-1956

za svoga zivota ucinio je dosta. Rodjen je u Vrazicima 12.4. 1896 u uglednoj porodici. Osnovno skolovanje zavrsio je u svom rodnom mjestu. Dalje skolovanje nastavlja u Cacku Medresi u Brckom.

Poslije Medrese dvije godine provodi u Hanikah medresi u Sarajevu. Vraca se iz Sarajeva 1919. i biva postavljen za imama u Janjarima kod Bijeljine, gdje ostaje punih 17 godina. Po izrazenoj zelji svojih vrazicana, dolazi i radi u Vrazice, prvo kao muezin uz imama Emin ef. Hodzica a poslije smrti Emin ef. postaje redovni imam.

Salih ef. i njegova hanuma Emina su imali sedmero djece i to po datumu rodjenja: Idriza, Nadziju, Mujesiru, Halida, Remziju, Muhameda i Zekiju.

Za svoga zivota pokazao se kao dobar imam i dobar covjek. Za svakoga je imao lijepu rijec. Njegova rijec je znala mnogu tugu ublaziti. Bio je rado vidjen kako medju mladjim tako i medju starijim. Narocito je bio sposoban u popularizaciji islamske stampe i edicije. Povecao je dosta broj pretplatnika Glasnika u svom mjesta. Zasluzan je sto se citavog zivota uspjesno borio protiv zaostalosti, ucmalosti i nazadnih shvatanja. Aktivno je ucestvovao u radu socijalistickog saveza i crvenog krsta za sto je bio pohvaljen. Bio je uspjesan muallim i pred njim je dosta danasnjih roditelja a tadasnje omladine steklo solidno vjersko obrazovanje. Na ahiret je preselio 10.9.1956. godine u Vrazicima.

Mehmed ef. Muminovic zna se da je zavrsio podrucnu Medresu u Brckom. Dosta dugo bio je na sluzbi u Orasju na Savi. Tamo je umro i pokopan.

Husejn ef. Muminovic zna se da je zavrsio podrucnu Medresu, a kao i njegov prethodnik sluzbovao je na strani i to u Bihacu. Tamo se ozenio i stekao porodicu. U penziji je proveo svega dvije do tri godine. Umro je pocetkom 1982. god.

Ali ef. Livadic 1883-1944

Ali ef. Livadic rodjen je 1883. u Vrazicima. Osnovno obrazovanje stekao je u svom rodnom mjestu. Medresu nastavlja u Brckom, a poslije toga studije na Fatihu, sveucilistu u Carigradu. Tamo je proveo pet godina. U Vrazice se vraca 2.6.1910. god. Odlukom Uleme medzlisa od 24.10.1914. biva postavljen za muallima u Vrazicima. Bio je veoma obrazovan. Volio je stalno upucivati i blago savjetovati. Bio je lijepe naravi. Umro je 1944. godine i sahranjen ispred dzamije.

Serif ef. Begic 1876-1967

Serif ef. Begic rodjen je 1876. zavrsio brcansku Medresu a poslije dolazi u naselje Potok - Vrazici gdje radi kao mahalski imam i muallim. Poslije smrti Salih ef. Muminovic radi u glavnoj dzamiji kao imam, hatib i muallim. Narocito je volio djecu. I salu je zbijao s njima. Uvijek im je dijelio bombone gdje god je isao. On je posljednji od Vrazickih imama koji je nosio bradu. Lijepo je odgojio svoju djecu. Jedan mu je sin i Medresu zavrsio, ali nije dugo radio kao imam. Serif ef. je umro 1967. godine. sahranjen je ispred Vrazicke dzamije.

 

Rifet ef. Salkic rodjen je u Vrazicima, naselje Potok. Ucio je Medresu u Brckom. Radio je u Potoku, u Celicu, Sepku. Sada zivi i radi na Brodu kod Brckog. Za njega se moze reci da je uspjesan muallim, a i u plasiranju islamske stampe i edicije.

Zekerijah ef. Livadic 1926

Rodjen je u Vrazicima 1926 godine. Po zelji roditelja se upisuje u podrucnu Cacak medresu u Brckom, gdje ostaje do 1940. godine. Prvu imamsku sluzbu 1940-42 godine obavlja u Donjim Humcima kod Celica. U to vrijeme je radio u mektebi ibtidaijji gdje je opismenjavao nepismene. Od 1945-1946., radi kao imam u dzematu Brnjik kod Celica. Od 1946-1948., ide na doskolovavanje u Behrambegovu medresu u Tuzli. Sluzi vojni rok od 1948-50. Od 1950-52., radi u seljackoj radnoj zadrugi kao sluzbenik. Od 1952-53., u Mramoru kod Tuzle radi u kancelariji gradjevinskog preduzeca. Ponovo se vraca u islamsku zajednicu 1953. gdje biva postavljen za mujezina kod Salih ef. Muminovica gdje ostaje pune dvije godine. Godine 1955. je pravio kucu i radio je na poljoprivredi 4 godine. Ponovno se zaposljava kao imam i 1959 do 1961., radi u Bilalicima-Teocak. Vraca se u Vrazice gdje biva postavljen za imama 1961 -75. nakon penzionisanja Serif ef. Begica. Ponovno napusta Vrazice 1975 i odlazi za imama u Tarevo kod Kladnja, gdje ostaje 1980.,kada se penzionise. I za njega je karakteristicno da je dugo vremena proveo kao imam u svom rodnom mjestu Vrazicima. Sada se nalazi u zasluzenoj penziji i zivi u Vrazicima.

Od mlade generacije Vrazicana, samo su dvojica pohadjala Medresu. Izudin Livadic je po medresi zavrsio politicke nauke i nije imam, Nijaz Salkic radi kao imam.

Interesantno je istaci i to da Vrazicani, vjerovatno otkad postoji dzamija nisu imali imama sa strane. Sve su to bili ljudi rodjeni u samom mjestu.

Nijaz Salkic

(Ovaj tekst je objavljen u "Preporodu", broj 7 od 1. aprila 1982., sada sam ga nesto popravio

i stalno ga doradjujem)

MUEZINI U VRAZICIMA

Biti mujezin je sigurno velika cast jer ce mujezini na Sudnjem danu biti uzdignutih i dugih vratova. Posebno je nagrada velika za mujezina ako se na njegov ezan i ikamet odazove sto vise ljudi. Isto tako treba znati da mujezine slusaju i mravi i ptice i druge zivotinjei donose salavate dok slusaju ezan. Zato ezan treba uciti sto ljepsim i milozvucnijim glasom.

Ako je mujezin jos i iskren vjernik za njega traze oprosta sva ziva bica koja vas cuju. Zato se treba potruditi da se ezan sto dalje cuje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme je rekao da je pohvalnije biti mujezin nego imam. Uceci ezan mujezini čine dva velika hajra: pozivaju ljude onom što je nakon šehadeta najbitnije kod svakog muslimana, a to je namaz. I, drugo; mujezin su ti koji objavljuju početak posta i iftara prilikom kojeg svaki vjernik ima dvije radosti: jelo nakon gladi i susret s Allahom na Sudnjem danu za ispošteni dan za kojeg će ga njegov Gospodar nagraditi samo Njemu poznatom nagradom.

Vrazicani su imali pored dobrih imama i dobre mujezine. U zlatno doba Bosne, kada je bilo dosta medresa, mujezini su imali isto obrazovanje kao i imami. Uvijek se cijenio lijep glas kod mujezina pa su oni bili cijenjeni i pozivani u kuce dzematlija da uce mevlude. Haman svi imami vrazicki su u nekom svom zivotnom periodu bili mujezini.

Ne zna se posigurno ime svih svaki mujezina i njihova biografija ali ipak cu po sjecanju spomenuti neke: Husejn ef. Hodzic, Zekerijah ef. Livadic, H. Ibrahim Salkic, Safet Livadic, Avdo Arnautovic.

Husejn ef. Hodzic

Zna se da je zavrsio brcansku Cacak medresu i da je bio mujezin u Vrazicima za vrijeme Emin ef. Hodzica.

 

H. Ibrahim Salkic 1921-2003

Volio je islam, Vrazice i mujezinski poziv. Za njega se zna da je skoro polovicu Kur'ana znao napamet i redovno se usavrsavao i ucio Kur'an napamet. Takodje je volio i hadisku nauku pa je znao citirati na desetine hadisa sa senedom i komentarima. Imao je i biblioteku u kojoj je najvise bilo islamskih knjiga a nije u njoj manjkalo ni onih drugih knjiga iz podrucja nauke, filozofije, i lingvistike.

H. Ibrahim je govorio i pisao tecno njemacki a dosta je poznavao i arapski jezik. Treba naglasiti da je H. Ibrahim bio samouk i bez i jednog razreda skole, medjutim sam se obrazovao i polozio kurs knjigovodstva, kurs za blagajnika i zna se da je radio u nekoliko preduzeca kao knjigovodja i blagajnik. Nije zelio uci u partiju, pa tu mozemo traziti uzroke sto nije napredovao u drustvu i karijeri.

Sto se tice mujezinskog posla, H. Ibrahim je imao jako lijep, umiljat i prodoran glas. U vrijeme kada je pocinjao mujezinski posao, nije bilo ozvucenja na munarama. Toliko je uvjezbao glas da se nekad u vedrim nocima njegov ezan mogao cuti u Satorovice udaljene zracnom linijom tri kolometra, kao i u susjedni dzemat Brnjik. Zna se i to da je radi glasa pio svjeza jaja a cesto i kuhana. Rado je bio vidjen gost u mnogim vrazickim kucama. Obavljao je duznost mujezina kod imama Zekerijah ef. Livadica i Nijaz ef. Salkica.

Znao je lijepo i poucno pricati a sva njegova prica je bila vjerske prirode. Cetiri puta je bio na hadzu pa je hadz bio njegova glavna tema. Mevlud je ucio veoma lijepo. Znao je dosta salavata i virdova. Imao je lijep arapski rukopis a znao je i Kur'an prepisivati i mnoge druge knjige. Pisma je cesto pisao arebicom pa se je sa jednim sinom i dopisivao na tom pismu. Bio je gasal skoro 30 godina i skoro isto toliko i mujezin. Pored mujezinske duznosti bio je dugo godina i teravih imam u Candama i Potoku . Takodje je ucio mukabelu uz Ramazan zajedno sa mjesnim imamom i dzematlijama koji su lijepo i pravilno ucili Kur'an.

 

Avdo Arnautovic

Avdo Arnautovic je rodjen u Vrazicima . Kucu je imao blizu dzamije pa je bio dosta redovan na vaktovima. Bio je mujezin u vise navrata jer se nekada iskazivala potreba za mujezinom a nekada i sam mujezin nije mogao obavljati taj posao radi svojih kucnih obaveza. Nekada su i dzematlije bile za to da taj posao obavlja sam imam.

Avdo je bio mujezin blizu 20 godina. I on je imao lijep glas koji nije bio krupan ali su ga dzematlije voljele cuti i slusati na mevludima koje su priredjivali u svojim kucama. Avdo je isto tako bio teravih imam u naselju Potok-Vrazici. Ucio je mukabelu uz Ramazan sa mjesnim imamom i drugim dzematlijama koji su znali uciti u Kur'anu.

Bio je i gasal dugo godina. Sluzio je mujezinsku duznost kod imama Nijaz ef. Salkica i Hakije ef. Muminovica.

Safet Livadic

Safet je sin od Ali ef.Livadica, cuvenog vrazickog alima, koji se skolovao u Carigradu. On i njegov brat se nisu pohadjali medresu ali su znali dosta o vjeri. posebno se u tome isticao Safet. Safet je nafaku sticao na poljoprivredi i povremeno je prodavao poljoprivredne proizvode ( obicno suhe sljive, kruske i jabuke) na pijacama u Brckom i Tuzli.

Nekoliko puta je bio mujezin u kracem periodu u vremenima kada je dzemat zelio mijenjati mujezina ili se sa mujezinom nije mogao dogovoriti oko nadoknade za tu duznost. Imao je sitan ali lijep glas. Bio je miran, tih i nenametljiv covjek. Koristan je bio imamima. Mujezinio je za vrijeme imam Nijaz ef. Salkica. Bio je ujedno i gasal a klanjao je teravih namaz u Potoku- Vrazici.

Poslije nabrojanih mujezina, Vrazici nejmaju stalnog mujezina vec duze vrijeme. Da je potreba za mujezinom u Vrazicima velika samo treba istaci da Vrazici imaju oko 700 kuca. Trenutno petkom na dzumi mujezini ko se zadesi na dzumi a zna mujeziniti. Bilo bi dobro da se tradicija vrazickih mujezina nastavi.

Redovno cemo dopunjavati ovu rubriku.

Vesselam!

copyrights©abdullahovaavlija.8m.net