: : START

: : TEME

: : E-MAIL

: : EKIPA

ANĐELI S OŠTRIM ZUBIMA

Komentari: zena-dijete@net.hr

Ovaj je tekst kratki osvrt na koncert koji su Urban i famozna četvorka ( 4 = Bradaschia, Bratonja, Markovski, Radić ) održali 17. 12. 2002. u zagrebačkom klubu Aquarius. Upućeni bi me mogli optuživati zbog neobjektivnosti, no pokušat ću dati sve od sebe da ih demantiram.

Naš dragi striček Damir konačno se raspjevao nakon četverogodišnjeg zatišja…i jako cijenim činjenicu da je izabrao šutnju umjesto forsiranja nekog potpuno umjetnog albuma. Nakon «Otrovne kiše» iz 1996. te nevjerojatno uspješnog albuma «Žena dijete» iz 1998. ( Porini, Mačori i još mnoga priznanja ), pred rođenjem je »Merkur». Upravo je predstavljanje nove «bebice» bio povod za koncert ( uslijedili su još samo koncert u Puli 27.12. i u matičnoj Rijeci 30.12. 2002. ). Uz dobro poznate zvukove, petorka je ponudila i nekoliko novih remek – djela, koja definitivno imaju miris uspješnica. Urban i dalje ostaje verbalno superioran ostatku ( ne samo domaćih ) kantautora.  «Merkur»  se čini kao nastavak prethodnog albuma – fantastična lirika koja ponovno pokazuje nježniju stranu muškarca, savršena tehnička izvedba.

 Sam koncertni nastup nemoguće je prepričati…moglo bi se reći da je čitav klub komunicirao strujanjem nevjerojatne energije koja izvire iz tih  osoba. Urban se ponovo pokazao kao odličan manipulator ljudima. Naime, posjeduje fantastičnu sposobnost komuniciranja, koje je povremeno jednosmjerno – svu pažnju usmjerava samo na sebe, a povremeno se to komuniciranje širi i povezuje sve koji se nađu unutar dohvata njegovih zraka. Omamljujući, uzbudljivi, elektricitetom nabijeni nastup…baš kao i svaki njegov nastup kad želi dati čitavog sebe i čitave svoje pjesme. Moram priznati da su me povremene kalkulacije razočarale, ali sam poslije shvatila da su ipak opravdane – daješ koliko i možeš primiti zauzvrat, a on očito zna osjetiti vibracije i količinu ponuđenog.

 Ako ste ga ikada slušali, znate o čemu pišem, a ako niste…vjerojatno ste ili potpuno indiferentni ili imate određene predrasude o toj osobi. Pa da pokušam poraditi na popularizaciji jedinog glazbenika kojem su moje uši vjerne gotovo osam godina. Za početak – zaboravite Laufer, jer je ovo jedna sasvim nova i sasvim drugačija priča. Zaboravite priče o njegovom osobnom životu i raznim eksperimentalnim fazama kroz koje je prolazio – ma, to je samo čovjek koji ima ženu, dijete i psa. Djeluje grubo, prepotentno? Recept za razuvjeravanje koji sam provjerila na dragim mi ljudima – poslušajte tekstove, ili još bolje – poslušajte iskreni smijeh ( album Otrovna kiša, pjesma Previše ). A o grubosti – ma, to je zapravo velika beba, kojoj ponekad očito kronično nedostaje nježnosti, a k tome predano radi na socijalizaciji i zbližavanju sa publikom.  Prepotentnost – da, ponekad, ali uvijek konstruktivno usmjerena prema «pravim» osobama.

Sve u svemu, radi se o jakoj ličnosti i velikom umjetniku bez lažnog sjaja. Zna što želi i kako to dobiti. Povremeni egzibicionist, ali sve sa svrhom. A četvorka? Ekipa fantastičnih glazbenika, tehnički savršeno usklađenih ličnosti. Naglašavam – ličnosti, jer je pojava ličnosti na našem glazbenom nebu uistinu rijetka pojava. Ali, maleni savjet – cijenite uvijek samo umjetnika, jer vas osoba može i jako razočarati…a tad se nađete pred nekim čudnim zidom preispitivanja i nerazumijevanja.

 «Šef» je pronašao vremena i za simboličan poklon vama, dragim našim čitateljima, a osobitim zalaganjem za razumijevanje novinarske radoznalosti vaših dviju kolegica istakao se Sandi Bratonja, koji nas je ujedno iznenadio sa pokazanim harmonikaškim umijećem . Sandi, poživi nam još mnoga ljeta! «Merkur» na svijet dolazi uskoro i kao ( najvjerojatnije ) zodijačkom jarcu, predviđam mu sjajnu budućnost. Ukoliko se ekipa i nadalje pokaže spremnom za komunikaciju sa «Pravokutnikom», uskoro i pokoja ekskluziva na vašem omiljenom portalu!

I na kraju, još samo velika zahvala prijateljici koja mi je pomogla da razdvojim umjetnika i osobu.