: : START

: : TEME

: : E-MAIL

: : EKIPA

BOLNICA NA KRAJU GRADA

Robierre je pred kraj prošle godine posjetio Psihijatrijsku bolnicu Vrapče. Kao polaznik psihijatrijske klinike, a ne kao pacijent. Ovo je priča o svijetu daleko od Ilice i Cvjetnoga trga.

Komentari: robierre_de_cochon@hotmail.com

Cilj prvog od dva posjeta je bio upoznati se sa postupkom prisilnog smještaja 'civilnih' pacijenata sa duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu.Dakle radi se o osobama koje nisu počinile kazneno djelo, protiv kojih se ne pokreće ni ne vodi kazneni postupak, već one predstavljaju izvjesnu opasnost od izravnog ugrožavanja vlasite sigurnosti, života ili zdravlja, odnosno života, zdravlja ili sigurnosti drugih osoba. Da se radi o opasnim osobama upozorila nas je prethodno i dežurna psihijatrica koja je tog jutra preuzela našu grupu i povela nas prema zgradi u kojoj je smješten odjel. Doktorica je planirala i posjet odjelu za prijam pacijenata (svojevrsna hitna pomoć), ali je u vrijeme našega dolaska ambulanta bila prazna.

Sablasna zgrada

No vratimo se na civilni odjel: oronula, gotovo sablasna zgrada u lijevom krilu psihijatrijskog kompleksa bila je dobro osigurana rešetkama na prozorima i mnogobrojnim vratima koja je doktorica otključavala, pa onda opet marljivo zaključavala. Zgrada je pristojno popunjena. Pacijenti pristižu svakodnevno; većinu dovodi policija. Drugi način na koji pacijent stiže u psihijatrijsku ustanovu je na temelju uputnice doktora medicine. Liječnica nam je opisala kako to u praksi izgleda: supružnik ili rodbina najčešće pozovu liječnika kako bi pregledala osobu s eventualnim psihijatrijskim indikacijama. Tada liječnik odlučuje o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu.

Student prava koji čuje glasove

Liječnica nam je dala priliku razgovarati i izvidjeti liječničku dokumentaciju ukupno pet pacijenata. Ušao je prvi. Liječnica ga predstavlja: ' Ovo je Vladimir, na Vrapču je već 4 mjeseca, liječi se od shizofrenije od 1984. godine... Povremeno čuje glasove, imperativne halucinacije, 3 godine nije izlazio iz stana.' Pomalo šaljiva je bila upadica liječnice da je pacijent studirao pravo. Ipak, atmosfera u maloj sobici je bila napeta i gotovo zastrašujuća. Liječnica je pacijenta započela ispitivati o njegovoj majci, majčinim prijateljima i razlozima dolaska u Vrapče. Pacijent nepovezano govori i ne daje nikakav suvisli odgovor koji bi objasnio razlog njegovog prisilnog zadržavanja. Nakon izlaska prvog pacijenta iz ordinacije liječnica nam otkriva da je pokušao ubiti majku vrećom nakon što je u glavi čuo naredbu 'ubij majku'.

Janjevac kojem se ukazuje Tuđman

Sljedeći, Janjevac nastanjen u okolici Knina kojeg je psihijatar vještak označio kao 'opasnog za sebe i okolinu'. Taj muškarac srednjih godina svojim indikacijama je vrlo nalikovao na prethodnog pacijenta: nepovezano priča, niječe svoju bolest, traži da ga se pusti iz ustanove. Od 1997. čak je 12 puta zadržavan. Tvrdi kako mu se ukazao pokojni predsjednik Tuđman.

'Doktor atomske fizike'

Treći pacijent koji je ušao u ambulantu najviše nas je zaintigirao. Liječnica ga je nazvala 'maskotom odjela'. Taj naoko 'dobročudni genij', akademik, doktor atomske fizike, kemije, psihologije i psihijatrije, sin majke plemkinje i desna ruka pokojnog predsjednika Tita, zapravo je shizofrenik sklon agresiji na ljude iz svoje okoline. Naravno da ni jedna prethodna titula nije istinita, ali nas je ipak začudilo njegovo široko poznavanje različitih područja života uključujući i pravo. Liječnica nam je potvrdila da se radi o akademski obrazovanoj osobi, pretjeranom megalomanu i, ipak najvažnije, opasnom shizofreniku. Prije odlaska nas je upitao: 'Jeste položili Rimsko pravo i Građansko procesno?'. Mi smo ostali malo šokirani, a onda je nekoliko cura zborno odgovorilo: 'Da, jesmo!' 'Onda ste skoro pa gotovi pravnici', zaključio je zbunjenim glasom.

Duhovi na stropu

Posve suprotna slika već nekoliko minuta kasnije. Liječnica nam predstavlja Josipa, pacijenta kojeg je vještak dijagnosticirao kao ' psihotičnu osobu u fazi kronične shizofrenije, sa sumanutim idejama, halucinacijama i agresivnim ponašanjem'. Agresija koja je izvirala tek iz njegovih mutnih očiju očito je bila 'pod kontrolom'. Njegovi pogledi su pretežno bili usmjereni prema stropu i slaboj žarulji nataknutoj na jednostavno rasvjetno tijelo. 'Što vidite?', pitala ga je liječnica. '300 duša je ovdje', odgovorio je upirući prstom prema izvoru svjetlosti.

Ne zna koja je godina

Posljednji pacijent koji ulazi u ambulantu je Ivan. Liječnica čita iz dokumentacije: 'Piroman, sklon lutanju, nemiran, nezainteresiran, agresivan, ima halucinacije....' Zamjećujemo da izgleda najstrašnije od svih pacijenata koje smo imali priliku upoznati. Psihijatar vještak je utvrdio u nalazu da je pacijent retardiran i da boluje od shizofrenije. Začudio nas je podatak da je na Vrapču čak od 1965. godine. Njegov 'staž' još nitko na Vrapču nije dostigao. Ovdje kao da ni nema komunikacije. Pacijent na pitanja odgovara mumljanjem, a liječnica nam komentira kako ništa od njega nećemo izvući. Sljede pitanja od kolega studenata, ništa uspješnija. Težinu situacije shvaćamo kad ne odgovori ni na pitanje liječnice 'koja je godina?'

I tako završava naš posjet bolnici na kraju grada. Ledena kiša je padala dok smo napuštali impozantnu zgradu koja je nekad bila plemićki dvor, a danas je utočište dna hrvatskog društva. Tek su rijetki ostali razgledati predvorje u kojem je dominiralo božićno stablo sa ukrasima koje su izradili naši domaćini.