Opcina Sanski Most smjestena je u srednjem toku rijeke Sane sa osloncem na planinu Grmec, sa brojnim planinskim vrhovima koji prelaze 1000 metara nadmorske visine: Crni Vrh (1377 m ), Trovrh (1363 m ) i Suhopoljski (1249 m ). Obronci Grmec planine koji se protezu ka rijekama Sani i Sanici su ispod 1000 m nadmorske visine. Podrucje rijeku, Sanu, sedam rijecica: Sanicu, Dabar, Zdenu, Blihu, Majdansku rijeku, Japru i Kozicu, vise potoka i potocica i nekoliko kracih ponornica. Na sanskoj opcini ima i nekoliko jakih kraskih vrela, koja su istovremeno i izvori rjecica: Sanicko vrelo i Vrelo Zdene. Cijelo podrucje opcine s obzirom na ispresjecanost rijecnim tokovima i malim nadmorskim visinama veoma je prohodno, pa cak i sama planina Grmec. Ima nekoliko mineralnih izvora, ali ni jedno nije uradjeno kao banjsko lijeciliste, niti se voda eksploatise. Ima i nekoliko pecina, a najpoznatije su Hrustovaca i Dabarska pecina. Sanski Most pripada podrucju kontinentalne klime sa srednjim temperaturama od 10 do 11oC. Najtopliji je mjesec juli sa srednjom temperaturom od 22oC, a najhladniji je januar sa srednjom temperaturom od - 1,6oC. Po popisu iz 1991. godine Opcina Sanski Most je imala 60.119 stanovnika, od toga po nacionalnoj strukturi Bosnjaka 47%, Srba 42,2%, Hrvata 7,1% i ostalih 3,7%. Povoljan geografski i klimatski polozaj uvjetovao je da je ovo podrucje bilo nastanjeno jos od predhistorijskog doba. Ispitivanjem ovog terena utvrdjeno je 18 predhistorijskih lokaliteta, 19 iz doba rimske dominacije, a iz srednjeg vijeka 20 lokaliteta. Brojnost lokaliteta sa ostacima materijalne kulture stanovnika pokazuje da je ovo podrucje bilo nastanjeno u kontinuitetu skoro 4000 godina. Od predhistorijskih lokaliteta najznacajniji su svakako Hrustovaca pecina i Dabarska pecina i lokalitet nekropola ravnih grobova Sanski Most. Pecina Hrustovaca je jedina istrazena pecina sa izvanrednim nalazima keramickog materijala koji ovaj lokalitet svrstava u vucedolsku kulturu, preciznije u njen specifican segment.(Period od 2000 do 1800 g. p.n.e.) Za ovu hrustovacku kulturu arheolog Stojan Dimitrijevic je uveo termin "zapadnobosanski ili hrustovacki tip vucedolske kulture". Terminoloski, ovaj lokalitet se opredjeljuje u kasnu fazu ove eneolitske kulturne grupe. Znacajan lokalitet po kome je ovaj kraj prepoznatljiv u naucnoj literaturi je nekropola ravnih grobova kod Sanskog Mosta. Izvanredni nalazi keramike, kostiju, zeljezni i bronzani objekti, nakit, nozevi, pinceta, zeljezni kopljeni siljci, ostaci stambenih objekata, nekropola ravnih grobova, svjedoce da je podrucje Sanskog Mosta u periodu od VI. stoljeca p.n. e. nastanjivalo pleme Mezeja, kojeg spominju i anticki izvori.
Prema istrazivanjima i do
sada utvrdjenim naucnim cinjenicama, Mezeji su bili mocno i snazno
pleme sa utvrdjenim gradom kao rudarskim centrom koji se zvao Splonum, a
nalazio se na rijeci Sani. Tragovi ovog grada nisu nadjeni. Nakon sto su
Rimljani osvojili ove krajeve i pokorili Mezeje u I st. nove ere, zaveli su
svoju upravu. Pod uticajem rimske kulture, Mezeji postepeno napustaju svoja
gradinska stanista i skupljaju se u rijecnim dolinama. Doba rimske dominacije
takodjer ostavlja brojne materijalne tragove koji svjedoce o veoma
intenzivnom zivotu na obalama rijeke Sane i obilatom koristenju zeljezne rude
kojom ovaj kraj obiluje. Vazan nalaz iz ovog perioda je sa lokaliteta Crkvina
u selu Sehovci gdje je otkriveno rimsko naselje i metalurski pogon, te ostaci
talionice s pecima kao i mnogo rimskog gradjevinskog materijala. Na
lokalitetu Ostra Luka pronadjena je rimska stela sa prikazom biste, a na
lokalitetu Treska, Stari Majdan nadjena je rimska talionica zeljeza,
brojni zidovi gradjevina i jedna cijela zgrada. U njoj je pronadjeno 6
zrtvenika, 3 sa natpisom, a 3 bez natpisa. Razdoblje od propasti Rimskog
carstva pa skoro do 13. stoljeca na ovom podrucju moze se rekonstruirati samo
pomocu opce poznatih historijskih fakata. Nedostatak materijalnih dokaza za
ovaj period vjerovatno je vise stanje neistrazenosti ovog podrucja, nego sto
je izostanak historijskih zbivanja i nenastanjenost u ovoj plodnoj i za zivot
veoma povoljnoj dolini. Tek razdoblje kasnog srednjeg vijeka ponovo mozemo
pratiti pomocu dokumenata, a i materijalnih ostataka na terenu. Iako je i ovo
razdoblje malo istrazivano, ipak materijalni i kulturni ostaci govore o
burnom i intenzivnom zivotu ovog podrucja. Vidljivi ostaci materijalne
kulture su srednjovjekovni gradovi i nekoliko nekropola sa steccima.(Verificirani
stecci na ovom podrucju su uglavnom u obliku sanduka, veoma grube izrade, a
nala
Iz jedne povelje datirane u 1392. godini saznajemo da bosanski kralj Stjepan Dabisa boravi u "Donjim Krajima" u mjestu Lusci. Tu je kralj urucio povelju delegaciji Dubrovcana kojom im priznaje sva ranije stecena prava i povlastice na podrucju njegova drzave. Povelju su potvrdili i svi prisutni vlastelini: vojvoda Vrvoje Vukcic, vojvoda usorski Vlatko Hranic, knez Stipoje Hrvatinic, knez Radoslav Pribinic, knez Dobrosav Divosevic i drugi. Cinjenica da se u Luscima u "Donjim Krajima" sakupila tolika bosanska vlastela i vojska sa kraljem indicira na napad iz Ugarske ili se pak sam kralj spremao da napadne. Znacajan srednjovjekovni grad na podrucju sanske opcine je grad Kamengrad. Pripadao je zupi Sana, a bio je u vlasti knezova Babonica Blagajskih, cije je sjediste bilo u gradu Blagaju, desetak kilometara od usca Sane u Unu.Vjerovatno su ga i sagradili knezovi Blagajski. Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1374.godine. U Sanskom Mostu iskopana je velika nekropola iz zeljeznog doba.Medu grobnim nalazima isticu se prdmeti iz Grcke i Italije Osmanlije su ovaj grad zauzeli 1463.
godine, kao i tvrdi grad Kljuc. Iz
strateskih razloga Kamengrad je veoma dobro utvrdjen vjerovatno zato jer je
bio pogodniji za odbranu. Sam grad je
smjesten na nepristupacnom kupastom brdu. Na padini ispod grada
u doba
osmanske dominacije sagradjen je tzv. "Donji grad" kojeg danasnje
stanovnistvo naziva palankom. Vaznost tvrdjave Kamengrad potvrdjuje cinjenica
da je istovremeno bio i vojvodstvo i kadiluk i nahija, a i kapetan je u njemu
imao svoju vojsku i svoje sjediste. Pod komandu kamengradskog kapetana
spadali su i Stari Majdan (Madeni Ahen-Zeljezni Majdan), i Vakup (danasnji
Sanski Most). Kamengradska tvrdjava ima ovako znacajnu ulogu na granicnom
podrucju Osmanskog carstva sve do 1565. godine kada vodecu ulogu u ovom
podrucju preuzima Krupa. Vec prema izvjestajima iz 1785. godine, Kamengrad se
opisuje kao selo sa oko10 do 12 muslimanskih kuca, sacuvanom jednom kulom sa
nesto starih zidova tvrdjave. Prema sjeveru je bila u to vrijeme sacuvana i
kapija za ulazak u grad. I danes su vidljivi ostaci tog nekad mocnog grada.
Problem odredjivanja tacne stare lokacije grada Sanskog Mosta i njegovog nastanka
je prisutan kod svih historiografa koji su se do sada bavili istrazivanjem
ovog podrucja. Naime u literaturi se pojavljuje nekoliko naziva za ovaj grad:
Kulen Vakuf, Skucani Vakuf i Sanski
Most. Uporedjujuci objavljena dokumenta
dolazimo do Da
su postojale dvije nahije Sana uporedo potvrdjuju dva
turska deftera,
prema kojima Kamengrad zauzima podrucja zapadno, sjeverno i juzno te uski
dio istocno od danasnjeg Kamengrada, a Sana dijelove uz obje obale rijeke Sane
sjeverno od danasnjeg Sanskog Mosta. U
pogranicnim dijelovima Bosne iHercegovine postojale su kapetanije koje su nosile
nazive po glavnim gradovima, medju njima su i Kamengradska i Most na Sani(
Dzesri Sana kapetanija). Od kapetana spominju se 1796. i 1812. Mustafa-beg, umro
1813., nasledjuje ga Murat-beg koji je fermanom 27.septembra 1822. izgubio
titulu kapetana a na njegovo mjesto imenovan je Husein-beg sin Hasan-bega Cekica,
koji je najvjerovatnije bio posljednji kapetan jer su kapetanije ukinute 1835
godine.
Prodor
Turaka u ove krajeve izazvao je velike promjene u sastavu stanovnistva,
intenzivnije naseljavanje muslimanskog stanovnistva zabiljezeno je i nakon pada
Like i drugih podrucja u hrvatskoj. Naseljavanje hriscanskog stanovnistva
narocito je intezivno nakon austro-ugarske okupacije BiH kad dolazi do
naseljavanja Srba i Hrvata u gradska naselja do tada iskljucivo muslimanska. Austro-ugarska
je zapocela okupaciju 29 jula 1878 godine. U Bosanskoj krajini su vodjene
najzesce borbe. Nakon zauzeca Kljuca 8 septembra uslijedilo je zauzimanje
sanskog Mosta, Starog Majdana i Kamengrada. Dolaskom
na ove prostore Austro-ugarska je provela i novu administraciju na
kotore(srezove) i okruge. Prema jednom popisu iz 1910. Sanski Most je imao
povrsinu 1017 km, dvije gradske opcine(Sanski Most i Stari Majdan)te
38.422stanovnika a po nacionalnoj pripadnosti zivjeli su Bosnjaci, Srbi,Hrvati i
spanski Jevreji U gradu Sankom Mostu tad je bilo preko50 trgovina i zanatskih
radnji,hotel iagencija Zemaljske banke. Vec prvih godina austro-ugarske okupacije, na desnoj obali Sane,u dijelu grada zvanom «Sana carsija» izgradjene su zgrade za kotarski ured i kotarski sud, zgrade zendarmerije,osnovna skola, ugostiteljske i zanatske radnje. U tom periodu izgradjen je i novi drveni most na rijeci Sani, koji je povezivao stari dio grada sa novom carsijom. Od gradjevinskog nasledje znacajno je spomenuti Hamza begovu djamiju koja je sagradjena 1557 godine s kupolom u sredistu stropne konstrukcije i sa drvenom munarom, zatim kamengradsku musalu. Po sacuvanom sjecanju ova musala sagradjena je na mjestu gdje je Mehmed Fatih klanjao prvi put po osvajanju Kamengrada 1463 godine. Po njemu je i ova musala i dobila ime. Tokom vjekova svoga postojanja oba spomenika kulture vise puta su rusena i obnavljana. Interesantno je napomenuti da je Fatihova musala bila jedina sacuvana na podrucju Bosne i Hercegovine. U zadnjoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu(1992-1995) djamija i musala su bile porusene. Iza rata u Sanskom Mostu izgradjena je nova djamija sa kupolom i nosi naziv Hamza begova djamija. Musala je takodjer obnovljena. Nakon
prvog svjetskog rata i raspada Austro-ugarske, Sanski Mosta je srediste sreza a
od 1929-1941.je dio Vrbaske banovine. U toku drugog svjetskog rata ovaj kraj je pruzio ostar otpor fasizma. Od znacajnih datuma u ovom periodu izdvaja se Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu 30.06.-02.07. 1994. Prema statistickim podacima u sanskom kraju za vrjeme ovog rata bilo je 3.650.zrtava |