Èovjek je neobièna vrsta u prirodnoj povijesti planeta, druge vrste su i jaèe i brže i bolje prilagoðene svojem okolišu i fizièkom graðom i razvijenim instinktom, no upravo èovjek ima odgovornost nad samim sobom i drugim biæima, te zaštite prirodnog Božjeg poretka. Treba voljeti Božju tvorevinu i odnositi se prema njoj s poštovanjem, jer ju je Bog naèinio s ljubavlju. Oèuvanje prirodnog poretka ( lanca) nad pomahnitalim progresom kojega zagovara moderni divljak i promjene koje æe zbog toga ljudska civilizacija doživjeti da bi opstala, ponovno aktualiziraju pitanja težnji èovjeka i društva.

Ljudi su u mnogo èemu jedinstveni, naša možda najupeèatljivija osobina je sposobnost da pojmimo svijet i svoje razumijevanje prenesemo pomoæu simbola. Antropolozi, posebno oni amerièke tradicije, nazivaju ovu sposobnost ljudi "kulturom". Kultura u ovom znaèenju predstavlja ljudsko shvaæanje i djelovanje izvedeno iz onoga što nauèimo kao pripadnici društva. Kod nas to u svakodnevnom govoru korespondira s pojmovima civilizacije i tradicije. A što je to tradicija, odnosno kultura i koliko mi toga imamo i dali se to može imati ( dakle steæi), izgubiti ( odnosno asimilirati se u/ ili pak asimilirati neku drugu kulturu/ tradiciju)? Istraživanja pokazuju da se kulturu mora promatrati unutar konteksta, a u 'turistièkoj eri' kultura je poluga proizvodnje identiteta, predstavljanja identiteta, pa cak i njegove konzumacije, posebno kad se radi o eksploatiranju prošlosti, što je cesto polazište u 'kulturnom turizmu'.

Neke od ovih misli mogu biti i pomalo uznemirujuæe jer poljuljavaju uvriježene formule definiranja zajednice kojima nas uèe, a koje nam odreðuju mjesto unutar neke zajednice, ali i koje odreðuju relacije zajednice u odnosu prema drugim zajednicama ( dominacije kultura).

DUŠA MJESTA, IDENTITETI I KULTURE - zemlja naših predaka

Uvaženi putopisac A.Fortis u svojim "Putevima po Dalmaciji" govori o lijenim rabljanima, zaboravljajuæi ( tj. nije ni znao) da je tih 3000 otoèana koliko ih je bilo za njegova posjeta otoku, tek ostatak preživjelih od 15.000 koliko je otoèana nekada bilo i koji su u svoje vrijeme izvozili svilu i zlato u famoznu Republiku. Kaže kako ne znaju iskorištavati lijepi kvarcni pijesak, a u Lunjskim tisuæljetnim maslinama ( jer Lun je pripadao komuni Rab) vidi samo izvrstnu drvenu graðu za kipove i ormare... Naravno, nije mu kao plaæenom istraživaèu za zamjeriti što on na krajolik gleda kao na potencijale - sirovine. Dalmacija mu svakako treba zahvaliti na toplom opisu njenih 'Vlaja' , stanovnika dalmatinskog zaleða koje je kao stranac opisao, i što je zabilježio taj život sela u vrijeme kad su naši domaæi bogati i pismeni graðani gledali s visoka na brðane i seljake, što uostalom èine i danas. Normalno, nešto se može definirati samo u odnosu na drugo i drugaèije. A pitanje je da li postoje kulturne granice ili ih mi kao i sve druge, stvaramo/ nauèimo i prenosimo, jer nam pomažu da definiramo sebe. S druge strane, da li se otvaranjem može oèuvati raznolikost kultura? Mogu samo zamisliti kakvo bi bilo Fortisovo iznenaðenje da je sluèajno ovdje i van latinskih gradova sreo ( i kao takvu prepoznao) jednako razvijenu ili zadivljujuæi superiornu kulturu... Ili još bolje, da je njegovo shvaæanje bilo takovo da je u našem gorštaku vidio ono što danas svjet prepoznaje u tibetancima. Prepoznavanje je jedan od temelja priznanja i poštovanja, ali i trgovanja, zato i jesu Vlaji neuki i nekulturni, ali topli i širokogrudni domoroci, ponekad romantièni hajduci, no u veæem okviru planova i odluka zapravo nevažni. Iako živuæih potomaka Vlaja ima i oni moæni danas šeæu u lijepim odijelima i voze skupe aute, kulturološki - izvornih Matana danas više nema. Kao ni samuraja, bez obzira na gene... Zato smo stvorili hibridne zamjene istih.

Pluralizam kultura i globalno kozmopolitsko društvo

Danas imamo pitanje da li raznolikost kultura u modernom svijetu uopæe postoji, osim ako se ne složimo da su donedavna definirane kao subkulturne grupe zapravo kulture ( od  nacionalnih do "kulturoloških" tipa new age, punk, etc.). Koliko se stvarno moderni japanac ili amerikanac ili australac ili nijemac ili italijan razlikuju, da li toliko da možemo govoriti o drugim kulturama kao što je uvriježeno, bez obzira na razlièito tradicijsko nasljeðe?

Suživot kultura podrazumijeva prepoznavanje i oèuvanje specifiènih vrijednosti svake od tih kultura, prihvaæanje razlièitosti kultura kroz respekt drugog i sebe, a ne njihovo ujednaèavanje. Moderni se svijet unatoè silnim raspravama o multikulturalnosti, zapravo svodi na plemensko- zajednièarsku pred udarom globalizma i modernistièku kulturu ( tj. kulture sporog vremena i kulture brzog vremena - vidi gore - op-a).

Globalizacija svijeta znaèi i korespondira s uniformiranjem - standardiziranjem  svijeta i ideja uz privid raznovrsnosti, tolerantnosti, suživota. No koliko se uopæe može/ treba "globalizirati" ne samo stvarni svijet nego i svijet ideja?

I gdje smo mi u tom procesu globalizacije, koliko i kako se promišljamo modernim stanovnicima svijeta, koliko držimo do naše kulture i kako se u toj tranziciji prema globalnom/ modernom svijetu uopæe snalazimo?  I još nešto; koliko uopæe poznajemo vlastitu kulturu, koliko je ona u stvarnosti (životu) naša, u smislu da se kultura oznaèuje kao modus poimanja svijeta i naèin života, a koliko transformirana bivšim i još bivšijim, pa onda i buduæim integracijama i da li se seciranjem i analiziranjem uopæe išta postiže u razumijevanju svega toga?

Pa onda još i pitanje kako kreiramo kulturne proizvode.
Da bih još malo produbila apsurd koji izranja iz ovih neodgovorenih i nepromišljanih pitanja, želim ovdje ukazati na fascinantan trend kod nas kada galofak generacija interneta i mass-medija lobira za pravo (??) na kolinje, martinje, sir i vrhnje, uzdižuæi ove narodne prakse na nivo kulturnog identiteta nacije. Vidi http://www.sirivrhnje.org

Nije èudno da 'prodajemo' baštinu, ona ionako ne èini više neki važni dio naše svakodnevice. Naši djedovi su gradili suhozide èineæi èipku od krajolika u vinogradima i po brežuljcima, ali i u svojim dvorištima, dok ova generacija gradi autoceste i stambene zgrade. Nestaju stari krajolici. Kao što smo u turizmu isprva prodavali iskljuèivo sunce i more ( èitaj: prirodne ljepote) koji su za posljedicu imali uništenje obalnog i otoènog prostora, sada kroz uvozne "strategije kulturnih proizvoda i kulturnog turizma" uništavamo vlastito nasljeðe i identitet.

U duhu sveprisutne želje za materijalnim napretkom modernih društava, korisnost etnoloških ostataka, spomenièke baštine i vlastitog identiteta kao trgovaèke robe nameæe se kao samorazumljiva, jer iskoristivost ovih vrijednosti u direktnoj je vezi s našom potrošaèkom svakodnevicom.

Materijali Online:
Ljudi bez glave, baština bez baštinika
Velika ulaganja, a rezultati?
Mreža cesta, panoramsko turistièki koridori
Baština kao projekt u nastajanju
Kulturni turizam
Sunce, plaža i umjetnost
Kultura umjesto sunca i mora
Dobri duh života na kamenjaru
 

BAŠTINA U SLUŽBI SUVREMENOG TURIZMA

Doživljavati "nešto" postalo je i cilj i zadatak turistièkog putovanja koji se ne svodi samo na odmor, a stvaranje tog "neèeg" onda postaje motivacijski imperativ profesionalaca u turistièkoj industriji... Postmodernistièki koncept iskustvenih aktivnosti s Povijest i Egzotika kao  najzahvalnijim i najbolje prodavanim temama.

U opæoj merkantilizaciji stvarnosti, sve se turistièki vrednuje i prodaje. Hrvatski turizam se doživljava kao vrlo važan za mladu državu i osim prirodnih resursa, kao jedan od važnijih èimbenika gospodarskog oporavka. On prezentira i promovira hrvatsku kulturu; od knjiga, lijepe umjetnosti, performansa do spomenièke baštine, muzeja, arhiva, folklora, zanata..

No, autentiènost turistièkog prizora i autentiènost turistièkog doživljaja dva su razlièita pojma.
Postoje autentièni prizori s izmišljenim sadržajem ( destinacije, parkovi prirode, spomenièka baština..), patvorine prizora ( tematski parkovi) sa autentiènim sadržajem i mnoštvo mješavina ovog dvoje.

No, za razliku prizora, autentièni Turistièki Doživljaj se ne može 'iskreirati', jer je u svojoj naravi duboko individualan, a sama prikladnost ili izvornost scene, scenografije i kostimografije ga ne može zagarantirati.

Neki ljudi smatraju da su ostvarili autentièan turistièki doživljaj veæ samim svojim dolaskom, drugi pak uèestvovanjem.

Ako èovjek procijeni da nije na pravi naèin upoznao/ doživio ni ljude ni predjele ni dogaðanje, da su mu ponuðeni lažni prizori, a ne stvaran život, smatrat æe da nije ostvario autentièan turistièki doživljaj, a time ni cilj svog putovanja.

Tradicija se ne može iznova roditi, niti izmisliti. Izvorno ono što mi zovemo tradicija i kultura su bili sastavni dio naèina života ljudi neke sredine.  Kultura je sada institucionalizirana, kategorizirana i spremna za uporabu u "kulturnom turizmu", a tradicije se uprizoruju i  "oživljavaju". Posebno organizirani "Dani srednjeg vijeka" u današnje doba su ništa drugo do moderni, ali zabavni lažnjaci, makar na Zemlji još ima dosta onih koji žive ne 'kao', nego stvarno u srednjem vijeku... I to je èudo ovog Svijeta, da vam za putovanje kroz vrijeme ne treba mašta nego pravo mjesto i znanje za prepoznati.

I opet misao s poèetka; što je to tradicija, a što kultura i koliko mi toga imamo i dali se to može imati ( dakle steæi), ili izgubiti ( odnosno asimilirati se u/ ili pak asimilirati neku drugu kulturu/ tradiciju)? Kulturni turizam se slavi kao slamka spasa, no što to posjetioci gledaju, što se to obilazi?
Kod umjetnih dogaðanja kao što je npr. Rapska Fjera, da bismo u potpunosti razumijeli dogaðanje i njegovu svrhu, treba promotriti i popratne pojave; iskrivljavanje tradicije, merkantilizacija, prezentacija funkcionera...

Turizam se uvelike temelji na stvorenim / umjetnim predodžbama koje onda odreðuju smjer u kom æe se turizam razvijati.  Kada se nešto pretvori u predodžbu kroz turizam, automatski postaje važno i ne samo da ubrzava veæ postojeæe procese kao npr. politièke predrasude, nego i kreira nove spomenike i dobra koja inaèe ne bi bili turistièka atrakcija. Ne samo da mijenja okolinu oko atrakcije nego mijenja i ideološki okvir i tako kreira novu formu vizualnog jezika. U turistièkoj teoriji stoji da destinacija da bi ostala poželjna turistima, mora održati svoju privlaènost kroz komercijalizaciju prošlosti i tako da turistima ponude slike onoga što žele doživjeti, jer turist na odredištu konzumira stvorene predodžbe o odredištu, a ne svakodnevni život.

"Turist konzumira razlièitost. No proizvodnja kulturnih razlièitosti nije bezgranièna. I nije "samo" imaginarna. utemeljena je u jezicima, krajoliku, arhitekturi, obièajima, okusima, mirisima. I vrlo je "fizièka". Što se više iskorištava, to je manje preostaje." -  P. L. Wilson

KULTURNI TURIZAM - KRIVOTVORENE TRADICIJE

Koliko ste puta èuli pitanje; "VI STE RABLJANIN/ RABLJANKA?" i kako ste na njega odgovorili, kako definirate sebe, kako vaše pretke, da li se vežete za mjesto ili kulturu življenja, doživljavate li sebe kao pripadnike iste kulture ili nerazumijevanja unuka i djeda (još bolje pradjeda) objašnjavate generacijskim jazom, novim vremenima..., a mijenjaju se i vremena i ljudi, pa onda i kulture.

Kulture su zapravo oduvijek u stanju konstantne migracije, stapaju se, preklapaju, prenose, zatiru, izmišljaju. A što odreðuje kulturu? Ljudi, prostor i vrijeme. ( vidi gore).

"Kulturna ponuda se zapravo u turistièkom vakumu ne može definirati. Ona se izvodi i nameæe lokalnim kulturama u društvima koja ugošæuju turistièke doživljaje. Živuæe stvarnosti svakodnevnog života su èesto ignorirane u korist povijesnih kultura koje se revitaliziraju radi turistièkog dožovljaja ( obogaæivanja turistièke ponude op. a.) . Za kulturni turizam folklor se smatra važnijim nego lokalno stanovnišvo." - prof. A. Clarke u radu The Cultural Tourism Dynamic

U modernoj eri ( 20/ 21 st.) kulturne se granice sve više brišu u korist veæ spomenutog dualizma ( nas modernih i njih primitivnih / ili obratno?).
Osim sekti koje ih koriste u samo-osnažujuæe svrhe, ljudi su svugdje više ili manje svjesni legendi i mitova, neki više neki manje, no neæe organizirati svakodnevni život oko rituala i pravila prošlih vremena.

Utjecaj turizma na kulturalne promjene je možda jednako važan kao i onaj medija, pa se tako stvaraju odreðena 'turistièka iskustva'. U tom kontekstu nastaju i projekti 'oživljavanja/ uprizorenja tradicije', i to i pod cijenu da se ista modificira ili i potpuno izmisli. Suvremeni teoretièari kažu da valjanost turistièkog doživljaja odreðuje doba, prostor i identitet; npr. engleski lov na lisice, irski St. Patrick's day, njemaèki Oktoberfest, pa onda i Wimbeldon, polo, australski walk-about, venecijanski karneval... Rab ima Rapske viteške igre i Rapsku Fjeru  - pogledajte fotoalbum ovog dogaðanja.

Utjelovljeni i simbolizirani, dobro prezentiran i odigran identitet/ "kultura naroda" dobro se prodaju. Škoti su dobili suknjicu ( kilt), koji je snažan vizalni i identitetski simbol. Kilt je zapravo izmišljen i spada u krivotvorene tradicije. Pitanje je samo da li æemo Fjeru prihvatiti kao dio našeg identiteta.

Rapska Fjera " dani srednjeg vijeka"; Autentiènost i pseudo-event u turizmu

Rapska Fjera je povijesno uprizorenje srednjeg vijeka/ renesanse, veže se za davni dogaðaj srednjevjekovnog komunalnog praznika i kao predstava naslanja se na rad Udruge rapskih samostrelièara, "obnovljene" 1995.. Srednjevjekovno kamenje i spomenici definitivno postoje na Rabu, no duh toga vremena je odavno nestao. A o 'tradiciji' dogaðanja kao takvog, možemo se samo zapitati kako je to moguæe da se obnavljanje jednog srednjevjekovnog dogaðanja prezentira kao tradicija nakon 700-godišnjeg neodržavanja? Jer kronièari kažu da se dogaðanje kao takvo održalo prvi puta u 14 st. kao komunalna proslava i praznik u èast sveca zaštitnika, da bi se onda nastavilo krajem 20 stoljeæa...
Ovakva uprizorenja govore o vremenu koje je prošlo na upitan naèin, spomenici i povijesna graða služe kao dokaz izvornosti u komercijalne svrhe, a sami prikazi su èesto zbrkani ( npr. neprikladne uniforme i obredi otvaranja..).

Èlanovi udruge samostrelièara i aktivni sudionici Fjere sigurno uživaju u svojim predstavama i misle kako rade vrlo važnu stvar za promociju otoka. Neki od sudionika su se identificirali s igranim ulogama, drugi pak uèvršæuju svoje mjesto u socijalnoj strukturi, dok neki nalaze Fjeru za izvrstan propagandni alat njihovih proizvoda/ usluga. Ostali mogu uživati u grandioznosti projekta, kupovati suvenire, nešto konzumirati ( gastronomija srednjeg vijeka), fotografirati i proširiti famu dalje...

Ako malo bolje promislimo, zapravo se uopæe ne razlikujemo od turista za vrijeme Fjere, jer smo i sami pomalo turisti u vlastitom kulturnom prostoru -- što i nije tako loše, s obzirom da naši dugogodišnji turisti bolje poznaju otok ( mislim ovdje teren) nego mi sami, pa se možda malo osvijestimo po tom pitanju ( mislim po pitanju vlastitog kulturnog nasljeða). I koliko god nam možda s obzirom da se radi o 'našoj' Fjeri ( zbog propagiranog poistovjeæenja, "naše tradicije" ) može biti neugodno priznati - Fjera je krivotvorina. Valjda se misli da æe to postati ako se dovoljno puta ponovi slogan... I na HTV-u, u inaèe što se tièe podmorja predivnom dokumentarcu "Hrvatsko podmorje" , u epizodi o Rabu slušamo o 500 godina staroj tradiciji strelièarstva... - Prosjeènom gledatelju ta laž je istiniti podatak.

Važno je napomenuti da je koncept sliènih dogaðanja na ovu temu postojao još u 80tima, nešto razlièit u polazištu i razradi današnjim samostrelièarima i fjeri. Zašto se udruga samostralièara mogla oformiti tek '95? Sama Fjera je aktualna tek 3 godine ( od 2001) i zapravo su nam je u ovom obliku donijeli i veæim dijelom odradili San Marinezi ( izvoz kulture, op.a.)...
Zašto se to nije moglo prije, tko je tada koèio a tko sada gura, zašto baš tad i da li baš ovako? Odgovori na ova pitanja leže u izlizanim mitovima o prošlom sistemu i turistièkoj tradiciji koji služe kao iskupljivaèi savjesti i okvir za stvarnost u kulturnom smislu, sa zajednièkim znaèenjima koje stvaraju osnovu za djelovanje kojim se treba popraviti 'kriza identiteta'.

Osim toga, sadašnji sistem 'izabani' igraju predstavu za pasivnu masu, se brzo istroši i dosadi ( pa kome veæ nije, nakon recimo 3-4 odgledana turnira?). Kazalištarci æe vam reæi kako rijetko koja predstava potraje dugi niz godina.

Izgleda da su trenutno skoro svi sasvim zadovoljni, jer "Rapska Fjera" veæ kupi nagrade kao naš najbolji turistièki proizvod ( naša pamet !?) iako se ove godine dogaða tek treæu godinu, a sliène inaèice zabave za suvremene goste nièu posvuda po Lijepoj Našoj na razne "povijesno utemeljene" prièice.
No neke kompromise ne bi trebalo raditi ( npr. kao pojava re-designirane rapske narodne nošnje...) bez obzira koliko to brže, lakše ili pogodnije bilo za turistièku animaciju. Ali možda sve to i nema veze, jer su se narodni kostimi ionako mijenjali kroz povijest...  Prikriveni osjeæaj nelagode, nostalgije, ali i popularnost ovakvih dogaðanja i prièe kako je "prije bilo bolje" su onda sasvim razumljive. I možda baš zato svi tako zdušno puste brigu na veselje da se ne moraju puno preispitivati? No ako nam se to baš toliko sviða da æemo na kraju taj luna-park proglasiti svojim i istinitim, lijepo æemo se uklopiti u globalizacijsku kulturu suvremenog svijeta koji uživa u udobnosti lake zabave/ života na raèun prostora ( kulturnog i fizièkog). Jedino je pitanje koliko trebamo ovako izmišljati, reanimirati i upotrebljavati prièe, legende i povjesne èinjenice i znamo li mi baš dobro što to radimo i da li je sve baš primjereno? A zanimljivo je i primjetiti da se nikada nije više "upiralo" i oèekivalo od turistièke promidžbe nego zadnjih godina kada se intenzivno "radi" na ponovnoj izgradnji nas samih. Imamo tako korèulansku Morešku, djurdjevaèke Picoke, varaždinske Barokne veèeri, rijeèki Karneval, marunade ... da nabrojimo samo neke hrvatske turistièke proizvode. U svakom od ovih primjera se ogleda utrživa kopija tradicije unutar neke destinacije.  Povijest je upotrebljena na isti naèin kako biolozi primjenjuju svoju znanost u zoološkim vrtovima, a tu spadaju i Disneyland, Gardaland, holandski mini gradovi i ostale tematske '-lands', pridonose oèuvanju ugroženih vrsta?
I ovdje se pokazalo da je Stvarnost urbane kulture i tradicije ništa drugo do èovjeèje igralište, a oblika pojavnosti ima raznih; od uprozorenja "križnog puta", dana srednjeg vijeka, dana street basketa...

Danas je turizam odgovoran jednako za proslavu, ali i za gubitak kulturnog identiteta.
Rapska Fjera je zapravo nezavršeni eksperimet koji se pokazuje kao trenutaèno isplativi trend, no s kojom tzv. organizatori zapravo ne znaju što bi... ( jer ga nisu ni osmislili), ali  "Dogaðaji se ne ureðuju u vakumu uzroka i poslejdice. Kontekstualne interakcije moraju se temeljiti na atributima i ponašanju pojedinaca na koje se odnosi i na njihov okoliš."  - W. C. Hunter u radu Povjerenje meðu Kulturama; Turist str.18

Da li æe Fjera nadiæi svoj sadašnji nivo kvazi autentiènog srednjevjekovnog sajma i šarene parade? Teško. Nekih pravih planova za to nema, a ovogodišnja 4. po redu Fjera 2005 pokazuje da dogaðanje sve više postaje nešto drugo od onoga o èemu se u prezentacijama prièa.
1 palaèinka s nutelom 10 kn. 3 fete sira 20 kn. Èaša bevande 15 kn. Pa malo nakita i suvenira koji nemaju veze s temom festivala. Rapska torta kao suvenir i vino u plastiènim bocama.  Pa uz turiste malo gospode iz renesanse, baroka, graðanskih dama 19 st. ... i nekoliko 'srednjevjekovnih' gubavaca...

1 novinarcki osvrt na Rapsku Fjeru i turizam - èlanak: http://www.cromaps.com/kolumne/?L=0
 

NATUKNICE ZA DALJE OBLIKOVANJE

Neke od ideja Održivog turizma:
- upotrijebiti lokalne resurse, graditi image baziran na ideji lokalne razlièitosti i raznovrsnosti ponude
- decentralizacija kulture i turizma, suradnja i povezanost djelatnosti
-  voditi raèuna o izvornosti - U skladu s ovim naèelom, promocija Fjere bi se svakako trebala dosta korigirati.

Moguæi, za sada nepostojeæi i nepokrenuti sadržaji vezani uz Fjeru, koji bi se mogli naslanjati na tu manifestaciju:
- Otvorene radionice ( likovne, glazbene, zanatske...) rezultati kojih bi se mogli prikazivati na Fjeri, specijalizirane kratke radionice za turiste
- Programi za djecu ( ne samo uporaba djece kao živuæih eksponata tijekom Fjere)
- Struèna predavanja /predavanja iz povijesti, umjetnosti, i srodnih znanosti koje se nadovezuju tematski na dogaðanje kroz koje bi lokalna zajednica napredovala

Istraži Open directory na temu 'žive povijesti':
http://dmoz.org/Recreation/Living_History/By_Historical_Region/Europe/Renaissance/
- english
http://dmoz.org/World/Deutsch/Freizeit/Hobbys/Lebendige_Geschichte/Europa/Renaissance/
-deutsch

 
OSTACI PROŠLOSTI - ZALOG BUDUÆNOSTI ?

Problem s turizmom je taj da ta industrija gleda na prostor kao na turistièki potencijal, tražeæi razlike u kulturama i lokalnim identitetima da bi ih mogla upakirati kao turistièke produkte. Istovremeno, turist kao površan promatraè najèešæe ne može imati uvid u povijesne transformacije i izvornost, te je najèešæe kritièan tek kad se radi o njegovom komforu. Turist se može promatrati kao model modernog èovjeka, koji želi doæi u doticaj s izvorištem civilizacije i vlastitim sobom posjeæujuæi i gledajuæi upakirane verzije prošlosti.

Kultura odreðuje našu orijentaciju unutar svijeta koji nastavamo. Turizam pak preseljava kulture, ali i ubrzano mijenja tradicije. Pred-modernistièka kultura nije nestala nego se samo pretvorila u bilijun turistièkih atrakcija, no masovnost turizma i globalizacije dokidaju kulturne razlike i standardiziraju turistièko iskustvo, ali i doživljaj svijeta opæenito tumaèen kroz veliku Svjetsku kulturu.

Kroz 'potrebe' turizma, ova industrija èesto stvara spomenike, dogaðaje i obièaje, te  preoblikuje okolinu da bi se sve to moglo turistièki valorizirati.  Masovnost turizma isto tako ubrzava procese uspostave spomenika i proslava.
Nasljeðeni arhitekturni i umjetnièki stilovi, politièke predrasue, religiozni mitovi, tradicijski kostimi se samo trebaju turistièki iskoristiti bez razmišljanja. Baštinski turizam, eko turizam, kulturni turizam, volunterski turizam su tek samodopadne etikete modernih turistièkih proizvoda, izmišljenih baš kao i niza drugih prije njih ( egzotièna putovanja, avanturni turizam..). Filozofija održivih putovanja je trenutno jedna od popularnijih; barata se frazama kao; osjetljivost za potrebe lokalnih zajednica, turisti ( zamjenska rijeè gosti, putnici) kao moæna snaga u oèuvanju i obnavljanju destinacija koje posjeæuju. Ekoturizam se usredotoèuje na zaštitu prirodnih staništa i promicanje lokalne ekonomije bez eksploatacije ili pretjeranog razvoja, Turizam u Zajednici nastoji pak kanalizirati turistièki novac u lokalne ekonomije tako što naglašava ture i kulturne programe koje vode èlanovi lokalnih zajednica, èesto u korist manje probitaènih grupa. Volunterski turizam se sastoji od raznih vidova, od rada na zaštiti spomenika do humanitarnih projekata. Svi se svode na to da se turisti ukljuèe u zajednice koje posjeæuju, no ponekad je zapravo pravo pitanje da li uopæe posjeæivati... Kao primjer takovog turizma, izdvajam ovaj projekt volunterkog turizma: http://www.crtp.net/
Više o turizmu .

Ulazimo u fazu Totalnog turizma koji èak i sukob dilera ili bilo koji drugi društveni fenomen pretvara u uzbudljivi turistièki prizor i upotrebljava ga kao 'sadržaj proizvoda'. Sve je dozvoljeno, sve je moguæe. Isto tako, sve je predmet merkantilizacije, ukljuèujuæi i ono najmarginalnije i najbanalnije. Ali - "prièe o neuspjehu u razvoju tzv. "nerazvijenih" i "zemalja u razvoju" zapravo pokazuju ne samo istrebljujuæi kulturni i ekonomski neokolonijalizam, nego i siromaštvo zapadne kulture koja poistovjeæuje "dobar život" i "standard" s proizvodnjom i posjedovanjem stvari. Nisu sva komarcijalna dobra i usluge  koje poveæavaju stopu nacionalnog bruto proizvoda, objektivna dobra za pojedince, društvo i prirodu. Sloboda se ne može ogranièiti na izbor izmeðu nekoliko opcija, nego izvorno znaèi moguænost kreiranja novih." Martí Olivella.
 

KARTA ZA RAJ - Tiranija neprekidne sreæe

"Oni koji posjeæuju (turistièki) raj sigurno imaju pravo oèekivati dobrodošlicu od onih koji su dovoljno sretni da tamo žive; mještani su dio paketa i kao takvi imaju sasvim konkretne uloge za odigrati.  transient in paradise surely have a right to expect friendliness from those blessed enough to inhabit; locals are part of the product, and as such have very definite and circumscribed roles thrust upon them. Do neslaganja dolazi odbijanjem da se igra dana uloga odnosno da se zadrži nivo predvidjene maniène sreæe. Ovo je uobièajeni problem, zemlje koje su odabrale turizam kao razvojnu strategiju obièno ovise o sposobnostima graðana da odigraju predvidjene zamisli tradicije i kolektivne psihologije." - Gavan Titley, Globalna teorija i turistièka susretanja, 2000

Komercijalna prisutnost prošlosti u sadašnjosti nije dokaz izvornosti, a još manje bilo kakav orijentir za modernog pojedinca za kojega su jedina povijest juèerašnje vijesti. Moderni èovjek zamijenjuje svoju zemlju za svijet. Turist spram sebe i spram drugoga, on umjesto svijetom prolazi golemim zabavnim parkom, beskrajnim muzejom gdje njegov diskrecijski pogled pada podjednako na identitet i razliku. Turizam nije više samo putujuæi naèin na koji sjedilaèko stanovništvo ispunjava svoje slobodno vrijeme. To je zapravo stanje prema kojem ide moderno èovjeèanstvo - svi smo turisti i gradimo Planetarno društvo. Taj sudbinski Turizam stjeèe položaj Vrhovnoga Dobra, kiti se epitetom kozmopolitizma, a zapravo više u sebi ne nosi onu osnovnu spremnost 'ja' da se svijet živi s drugim ljudima. No kako kaže C. Jung Moderni èovjek neæe naæi mir dok ne bude u skladu s mjestom gdje živi. U ovome svjetlu treba se zapitati da li je onda Održivi turizam uopæe moguænost, jer pretpostavlja taj suživot razlièitosti, a posebno da gost ne traži od domaæinske sredine da replicira njegovu stvarnost i oèekivanja.
No ne vrijedi se time previše zamariati. Ako sebe pitate da li radi održivosti uopæe trebate putovati u Amazoniju ili Nepal, tamošnje nove generacije ionako više zanima Madonna, Harley Davidson i moguænost brzog i lagodnog 'zapadnjaèkog' života nego održivost okoliša/ kultura/ nacija. Dobrodošli u Globalno Turistièko Èovjeèanstvo.

Živimo u svijetu koji još nismo nauèili gledati, a u gomilanju svjedoèanstava, dokumenata, slika i svih vidljivih znakova onoga što je bilo, zapravo tražimo vlastitu razlièitost. Više se ne radi o korjenima, veæ o odgonetanju što smo u svijetlu onoga što više nismo.

KONFLIKTNE STVARNOSTI TURISTIÈKOG RAJA

Turistificirani Mediteran
Jadranski otoci
Održiv i neodrživ razvoj
razvojne politike
mendadžment
posljedice

Prostor najjasnije bilježi protjecanje vremena, a u našem jadranskom okolišu sve je zabilježeno kamenom, betonom i asfaltom. Odnosi nove izgradnje i povijesnih odnosno prirodnih ambijenata duž jadranske obale i na otocima govore da uprkos hvalisanjem Unescovim titulama zaštiæene baštine, baština hrvatske mediteranske kulture, ali niti oèuvanje prostora opæenito, zapravo nisu sastavni dijelovi naše sadašnje kulture.

Jadran odavno nije "Mediteran kakav je nekada bio" kako se reklamira kroz našu Turistièku Zajednicu. Obala i otoci su uništeni. Stare urbane jezgre propadaju ili se devastiraju, a oko njih neplanski nièu naselja, koja najbolje oslikavaju loš ukus i nedostatak mašte njihovih kreatora; bez potrebne infrastrukture, bez jasne namjene i naravno bez stila. "Apartmanizacija" je zapravo zamjenski termin za prigradske spavaonice uz obalu. Urbanistièko planiranje je istovremeno i produkt i proces, ovdje svakako izrazito pod utjecajem turizma, no izgleda da se negdje na tom turistièkom putu izgubilo iz vida harmoniène gradske krajolike ali i zadovoljstvo stanovnika.

Hrvatski turizam je najveæim dijelom sinonim za "turizam za sve", loše regulirana, izrazito sezonska industrija koja promovira neodržive metode sa straviènim posljedicama po lokalno stanovništvo i okoliš. Nije ni èudo da onda VIP gosti èesto primjeæuju da naši hoteli imaju onaj 'post- komunistièki' feel - svi su vrlo slièni. Osim toga, a s obzirom da gost na odredištu konzumira stvorene predodžbe ( rajske plaže, idiliène gradove, zanimljive kulture...) o odredištu kojeg posjeæuje, a ne svakodnevni život u toj sredini, privatni smještaj kojem je glavna znaèajka da se gost 'osjeæa kao kod kuæe' poèinje isto tako iskazivati svoje "boljke". Od mali obiteljskih kuæa i tradicionalnog gostoprimstva, ovo je postao 'El Dorado' za nacionalnu sivu ekonomiju i tajkune, ali i za globalne korporacijske turistièke lance, podržavan na državnom nivou iz uskih i kratkoroènih interesa. Karakteristika suvremenog turizma je ta da "emitivna tržišta" zapravo uz najmanje troškove i ulaganja najbolje zaraðuju u cijelom tom poduhvatu, ostavljajuæi mrvice 'incoming destinacijama' te postavljajuæi èesto nemoguæe zahtjeve za sredinu ( infrastruktura).Zanimljivo je i to da se kreditiranje u odredišnim zemljama èesto obavlja kroz banke u stranom vlasništvu po veæim kamatama, pa se jasno pokazuje da moderni turizam zapravo promovira industrije modernih zemalja.  Nije onda ni èudno da u opæoj globalizaciji svijeta, osim u nekim alternativnim pokretima, nema ni lokalnog ni šireg meðunarodnog dijaloga na ovu temu. Ekstremni rezultati ovakovog 'razvoja', su privatizirani turistièki geto- kompleksi na egzotiènim destinacijama ( "rajski mjehuri").

Najveæi dio jadranske obale se veæ industrijalizirao, ne samo širenjem obalnih gradova i stvaranjem koncentriranih komercijalnih sredina, izgradnjom tvornica, luka i željezara, nego i kroz razne turistièke invencije, od suvremenog 'internacionalnog' izraza naših velikih turistièkih naselja ( npr. rivijera u Poreèu, Umagu, Puli, Makarskoj, do Babinog kuka u Dubrovniku...), do individualne turistièke gradnje i nadogradnje. Postoji tendencija da se slabo naseljeni jadranski otoci proglase nacionalnim parkovima, a na malo bolje naseljenim i/ili veæim otocima dogaða se eksplozija  kuæa za iznajmljivanje; posebno  vikendica i cijelih apartmanskih naselja nastanjenih tek 2 mjeseca u godini. Obalni i otoèki okoliš je pretjeranom gradnjom i prateæom infrastrukturom postao nemediteranski, a mi se i dalje ponašamo kao da je ovaj prostor bezgranièan. Preostalo otoèko stanovništvo postaje sve starije, a mladi svoju priliku naravno moraju potražiti drugamo jer Hrvatski turistièki promet je nažalost takav da ne podržava puno zapošljavanje i egzistenciju lokalnog stanovništva, opstanak obrtnièkih radionica svih vrsta, male specijalizirane trgovine, karakteristiène ugostiteljske objekte... Uostalom, i struktura gostiju, s posebnim naglaskom na privatni smještaj, se znaèajno promijenila u zadnjem desetljeæu; od gostiju koji su dolazili na duži oporavak te se sprijateljivali sa svojim domaæinima ( u prosjeku boravci od 3 tjedna i više) do kratkoboraveæih gostiju koji zapravo štede u privatnom smještaju a sa sobom dovoze sve ( od toalet papira do hrane i piæa). Ovo je i jedan od razloga eksplozije jeftine turistièke gradnje po obali.
Optereæeno previsokim davanjima, višim cijenama opskrbe, lošim prometnim vezama, nedostatkom moguænosti, primjeæuje se pojaèan trend 'iznajmljivanja na crno' i prodaje nekretnina 'stranim investitorima'. Najbolje je pogledati brojke HTZ-a iz godišnjeg izvješæa od uplaæenih prireza i poreza od iznajmljivaèa za 2004/ 2005/ 2006 god., gdje je jasno vidljivo da od najturistièkijih podruèja osim PGZ-a, cijela Dalmacija i Istra u pravilu, a ne kao izuzetak, švercaju! Vidi: http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/060213-Rovinj-porezp.pdf

Rezultati ovakvog turizma; Promjena ili gubitak domovinskog identiteta i vrijednosti, izmišljanje ili modificiranje tradicije, pretvaranje lokalne kulture i resursa u potrošnu robu, standardizacija, gubitak autentiènosti i postavljanje 'autentiènosti', prilagodba potrebama turista, sudari kultura, ekonomska nejednakost, iritacija ponašanjem turista, netrpeljivosti zbog neravnopravnosti tipa  sobarica mještanin/ manager urbanizirani stranac, konflikti oko uporabe resursa, onemoguæavanje pristupa mještanima, kulturno propadanje, konflikti s tradicionalnim korištenjem  zemlje, etièka pitanja, pojava kriminala, loši uvjeti zaposlenosti: dugi sati, niska plaæa, nestabilan posao, slabo napredovanje, pa onda na kraju i djeèji rad, prostitucija te sex turizam.

Oèekuje nas još samo amerièki trend gradnje patvorina povijesnih sredina i gradnje tematskih odmorišnih zona ("Disneyfikacija"), širenje golf zona i velikih marina. Bolje verzije takovih projekata æe iæi kroz programe kreiranja ekoloških mjehura ( rezervata, kampova) za održivi razvoj u šire neodrživoj sredini.
Naš prostor i krajolik je urbanistièki napadnut i zapravo veæ dobrano devastiran. No, zahvaljujuæi autocestama do odmorišnog rezervata se brzo putuje i ništa od uništenog krajolika uz put niti uništen krajolik odredišta se ne vide jer se tako ne doživljavaju.

Mijenja se estetika prostora prema naèelima iskljuèivo brzopotrošnih vrijednosti, jedan od ilustrativnih primjera za to su megajahte u Jadranu. U opæoj opsjednutosti 'turistièkim napretkom' nitko se još nije upitao o dugoroènim posljedicama višestostruko poveæanog prisustva brodova i jahti u Jadranu, posljedicama njihovog oneèišæavanja ne samo u moru, nego i na obalni dio, te buke koju isti proizvode. Sredozemna medvjedica je nestala iz Jadrana baš nekako u vrijeme procvata nautièkog turizma, a kakve su kumulativne posljedice na život 'manje osjetljivih' ribljih vrsti, te cijele podvodne flore i faune, tek se treba ispitati.
Navedimo još nekoliko ozbiljnih a zanemarenih zagaðenja s kumulativnim posljedicama koje uzrokuju ozbiljne poremeæaje u okolišu; svijetlosno zagaðenje, kemijsko zagaðenje ( komunalna zagaðenja, pesticidi i drugi otrovi, zagaðenje zraka...), fizièko zagaðenje nerazdradivim ili teško razgradivim elementima...

Više ne živimo u prostoru u kojem mislimo da živimo, a s promjenama u krajoliku, brišu se i orijentiri identiteta. Energetsko iscrpljivanje okoliša zrcali se i u narušenoj estetici prostora. Ovo više nije zemlja naših predaka, i to nam najbolje mogu reæi naši iseljenici kada se nakon dugo vremena vrate u rodno mjesto, koje je ili propalo ili je toliko neprepoznatljivo da se u njemu jedva snalaze. A isto je i s ljudima, jer destrukcijom kulturnog nasljeða dolazi i do destrukcije memorije identiteta... Promjena identiteta - možda to za buduænost kakvu stvaramo i nije loše, no da li je izvodivo po našem nahoðenju?

Turizam se percipira kao razvojni alat, ali postoji premalo suradnje izmeðu javnog i privatnog sektora ili je korumpiran, tamo gdje postoji ( trgovanje privilegiranim informacijama, sukob interesa, namještanje poslova, pogodovanje, nepotizam i sl.)... Osim toga, otok ovisi o nejednakom zemljopisnom i sezonskom turizmu ( fenomen 'prva linija do mora). Turizam je izmjenio obièaje, okoliš i društvo. Kako percepcija zajednice odgovar realnosti ( onome što je nastalo na terenu razvojem), problemi su realni i neophodno je naæi rješenja za poboljšanje."
Hrvatski turizam je definitivno krenuo krivim smjerom, a upitno je da li nam isti kao glavna gospodarska grana, uopæe ovakav i treba... No, u pronalasku pravih rješenja odgovore èesto daju prava pitanja.

"Ako æe se tri stupa održivog turizma - korist društva, ekonomija i okoliš- uspješno integrirati u turizam, kontradikcije današnjih turistièkih strategija se moraju prepoznati i razumjeti." - Red card for the tourism?.pdf - DANTE, Die Arbeitsgemeinschaft für Nachhaltige TourismusEntwicklung
 

Turizam kao razvojni alat - Mit za dolazne destinacije van razvijene zapadne sfere

"Mediteran kakav je nekada bio" - ironija marketinga u turizmu, prikladnije bi bilo "Jadran - destinacija u izgradnji"

Turizam generira tržište novca, kao i zaposlenost i zaradu državnog aparata kroz poreze, razvija regiju kroz gradnju hotela i smještaja diljem zemlje. Turizam stimulira proizvodnju dobara i usluga u raznim sektorima i podgranama tj:  graditeljstvo, izrada namještaja, poljoprivreda, ribarstvo, prerada, voda, rukotvorine, kao i transport, telekomunikacije i financijske servise... Najbolje i najprofitabilnije izvozno sredstvo.  Raspršivanje turistièke imovine diljem zemlje stvara džepove ekonomskog rasta u svakoj regiji. Razvoj turistièke industrije je nacionalni prioritet. Vlada treba zato osigurati potrebne resurse. Sigurnost i udobnost turista ima visoki prioritet. Olakšavanje putovanja treba unaprijediti da bi se ohrabrio dolazak turista. Provedba održivog turistièkog razvoja treba biti glavni cilj vladinih aktivnosti u sektoru.  Postojeæe barijere rastu ove industrije se trebaju ukloniti kroz obrazovanje i uvježbavanje populacije, razvoj i proširenje infrastrukturnih kapaciteta, ohrabrivanjem meðunarodnih financijskih institucija, osiguravanjem zemlje za turistièku gradnju, ohrabrivanjem privatnih investicija u turistièku industriju...

    KRŠENJA LJUDSKIH PRAVA
     EKONOMSKO ROPSTVO
     DEVASTACIJA OKOLIŠA
     ZAGAÐENJE
     GUBITAK ZEMLJIŠTA
     KORUPCIJA

     HR primjer

     "U Hrvatskoj turizam zapošljava oko 5.5% i proizvodi oko 30% ukupnog izvoza dobara i usluga. Prije je turizam bio razvijan da poveæa priljev stranog novca, više nego zbog profita. Iako može biti tržište za druge sektore, kao npr. proizvodnju hrane i maloprodaje, i dalje je to industrija niske dodane vrijednosti. U  1999 "hoteli i restorani", kategorija koja u nacionalnom okviru najbolje predstavlja turistièku industriju, èinila je tek 2.6% BDP, manje nego polovicu svog udjela u zapošljavanju. Turizam zaostaje radi loše kvalitete hotela i druge infrastrukture, jer je veæina istih iz prijašnjih perioda i bila je namjenjena masovnom turizmu."

     "Iako su turistièki dolasci drastièno smanjeni izbijanjem rata 1991, bilježila se pozitivna bilanca platnog prometa u  periodu 1993- 94 jer se smanjio uvoz u vrijeme depresivnog stanja ekonomije. No od 1995 država stalno pati od velikog deficita u ukupnom prometu. Iako se turizam oporavio nakon završetka rata, ovo se pokazuje nedovoljnim da potakne brzi rast u ukupnom trgovinskom defitu."  - inserti iz 2001, papir;
  http://www.intracen.org/worldtradenet/docs/networking/country_papers/paper_croatia.pdf

     razvojne strategije:
     "Ako letite iznad obale, vidjet æete mnogo neiskorištenog zemljišta," kaže P.Ž. Ruskoviæ. " Pronašli smo 42 lokacije  koje bi bile izvrsne za golf terene i sada radimo na vlasnièkom pitanju." Ministrica navodi da je samo nekoliko od ovih parcela u državnom vlasništvu. "Na dobrom smo putu prema postizanju dogovora s vasnicima i dat æemo im izbor. Mogu napustiti zemlju i pridružiti se ovoj 'joint venture' / zajednièkoj investiciji/. Na zemlju koja se ne koristi plaæat æe se porezi. Napravit æemo to tako da je za njih bolje da izgrade terene za golf nego da ostave zemlju neiskorištenu."      - published by International Reports: http://www.internationalspecialreports.com/europe/01/croatia/privatized.html

     Zanimljiv èlanak na ovu temu možete proèitati ovdje:
Red card for the tourism?.pdf - DANTE, Die Arbeitsgemeinschaft für Nachhaltige TourismusEntwicklung

     Više o temi kod nas:
     Hrvatski turizam, - seminarski rad  - http://www.perkov.info/hrv_turizam.asp

     ZakljuèaK:
     Ljudi iskorištavaju Prirodu, druga stvorenja i ljude kao da su njihova vlastita, rabeæi ih za vlastite ciljeve i objesne hirove.  Jošp od davnina èovjek stalno nastavlja misliti da ima vlast nad prirodom. Ako je to istina, da li to znaèi i da ima pravo na njeno uništenje?

Iako smo to sposobni, èovjek u punom smislu rijeèi nema pravo uništavati / uništiti Prirodu jer nije u njoj sam i nije sve samo zbog njega.
Potrebna je promjena svjetonazora, prepoznati zemlju kao raj.
Iako je turizam nanio dosta štete, redizajnom i boljim upravljanjem i odgovornošæu na principima održivosti može se još saèuvati preostala mjesta za dušu i vratiti mnoga.

Posjetite Rab:

Kristina Maškarin 2004 / 2005
Literature list: conntact: kristina_tina

HOME

URBAN-ISLAND.org

ATELIERK

About Author