|
Tale je, ipak, vise posijedio
General Mehmed Alagić došao je na promociju knjige
"Operacija Vlašić" koja je u srijedu
organizovana u Domu armije u Sarajevu. Kada je ušao u
salu svi pogledi su bili okrenuti prema njemu. Išao je
odlučno, "generalski" i sjeo u prvi red
između generala Salke Begića i Kadira Jusića.
Nije prilazio prvi nikom da se pozdravi. Prilazili su
njemu.
Tok promocije bio je takav da je general Alagić ispao
glavni junak i operacije "Vlašić" i ove
promocije. Nekoliko puta su na velikom platnu prikazani
efektni inserti iz dokumentarnog filma o Sedmom korpusu i
operaciji "Vlašić" u kojima borci pjevaju
svom generalu: "To je vojska Alagića", pa
"Generale Alagiću, ti nas vodiš najbolje".
Neostvaren san
Gledao sam generala Alagića koji je sjedio odmah
ispred mene. Kosa i brada su mu dobro posjedili. Nije baš
kao u junaka Taleta iz televizijske serije, malo ima i
crnih. General je sjedio zavaljen u stolici i povremeno
trljao oči. Pomislio sam da tare suze. Jer poslije
onolikih šokova koje dozivljava mjesecima, sad mu se
odjednom vraćala stara slava.
Publika ga je nagradila snažnim aplauzom, a promotori
često spominjali njegovo ime. Muftija travnički
Nusret ef. Avdibegović uporedio ga je sa turskim
vojskovođom Oglu-pašom koji je "bez carskog
izuna" branio Bosnu u bici iz 1737. godine. A koautor
knjige Hasib Mušinbegović napravio je paralelu između
Hanibala i Alagića. Jer Hanibal je prešao Alpe i
pred njim je drhtao Rim, a Alagić je osvojio Vlašić
i pred njim je drhtala Banja Luka. Ipak, Mušinbegović
je prednost dao Alagiću, jer Hanibal na Alpima nije
imao neprijatelja.
Alagić je, zaista, sa tek oslobođenog Vlašića
javno najavljivao smotru jedinica bosanske Armije u Banjoj
Luci. Kad sam ga septembra ''95. našao na "njegovom"
Vlašiću i tražio od njega odobrenje da sa 17. krajiškom
idem u Krajinu i pratim operaciju "Sana",
odobrio mi je i rekao: "Ali ne vraćaj se prije
nego što ne izvršimo smotru u Banjoj Luci."
Mjesec dana kasnije bio sam s njim i generalom Dudakovićem
koji su grmjeli jer je stigla naredba da naši moraju
stati i da "ne misle" na Banju Luku. Promocija
se blizila kraju i šapnuo sam generalu Jusiću da
predloži Alagiću da i on nešto kaže o operaciji
"Vlašić".
Svi smo to očekivali. Jusić mu je to i rekao,
ali Alagić je odlučuo zavrtio glavom: neće!
"Kakve suze"
Nakon promocije bijaše lijepo druženje u restoranu Doma
armije. Alagić je sjeo za veliki okrugli sto i
prijatelji su mu prilazili i čestitali. Kratko smo
razgovarali. "Kad si ovo slušao, jesi li rekao:
"Kud me đavo u politiku gurnu?", pitam ga.
"Nisam! Svejedno mi je! Sve mi je svejedno!"
"Ma nije ti svejedno. Gledao sam te na promciji i kao
da su ti malčice suze krenule"? "Šta ti
je, bolan? Kakve suze!", kaže slatko se smijući.
"Jesi li čitao knjigu i kako ti se svidjela
promocija?" "Knjigu nisam čitao i -
svejedno mi je. Sve!" "Svejedno? A, ipak, su ti
kosa i brada malo posijedili", velim mu. "Ni
govora! Ovakva su i bili", odgovara Alagić.
Ponudih mu da napravimo razgovor o "onom". Ali
on odbi, jer, kako veli, neće da govori ništa. I
ponovo dodade: "Kažem ti - svejedno mi je. Uopšte,
sve u životu!"
U ratu sam svaki put uspijevao da "probijem"
njegov tvrdi "oklop" krajiškog ponosa. I uvijek
je poslije redovnog kategoričkog odbijanja pristajao
na intervju . Ovog puta nisam imao šansi. Jer generalu je
sada "sve svejedno". A i kosa mu je gotovo kao u
Taleta.
|
