Site hosted by Angelfire.com: Build your free website today!

MEHMED ALAGIC

 08.07.1947 - 07.03.2003

Mehmed Alagic rodjen je u selu Fajtovci opcina Sanski Most 08.07.1947 od majke Fermane Ceric i oca Redze.Ime je dobio po didu Mehmedu koji je bio muhtar u selu i austrougarski vojnik. Njegova porodica je protjerana sa Eminovaca, koje se sada zove Milanovac.Osnovnu skolu zavrsava u rodnom Fajtovcu. Porodica mu je bila loseg imovnog stanja,otac mu je imao petero djece, cetvero muskih i jedno zensko. On je bio najstarije djete tako da je morao raditi teske poslove a ujedno ici u gimnaziju u Sanski Most.Otac mu je bio veoma strog.Kad je maturirao gimnaziju otac mu je rekao da je postao svoj covjek i da se nema kud vratiti kuci. Kao pobjednik iz matematike na Sanskoj opcini trebao je ici na takmicenje u Sarajevo ali se razbolio od zutice. Zbog takvog ocevog stava konkurise na Vojnoj akademiji u  Beogradu gdje je i primljen.Kasni sa odlaskom na akademiju jer je morao da obere kukuruze sa ocem.

U Beograd stize 18 oktobra 1966. Prvi ispit iz Filozofije polaze sa odlicnom ocjenom. Nakon dvije godine opce akademije odlazi u Banja Luku na smjer oklopno-mehanizovanih orudja. Bio je raspodedjen da ide u ABH ali se borio da bude tenkista, gdje je na tom mjestu bilo veoma malo Bosnjaka. Vojnu akademiju zavrsava 20 jula 1980 god. U Banja Luci, a promovisan je u cin oficire JNA u Beogradu. U medjuvremenu je prezivio dva zemljotresa u Banja Luci gdje je bio ukljucen na rascicavanju i pomoci civilima. Prvu sluzbu je imao u Kraljevu gdje ostaje pet mjeseci. Poslije odlazi u Sombor a potom nazad u Banja Luku na kurs za usavrsavanje starjesina za oklopno mehanizirane jedinice. Bio je jedan od trinaest oficira koji su imali priliku da prvi sjednu u Ruski tenk ”T 72”. Poslije iz Sombora , sa mjesta zamjenika komandira, prekomandovan u Banja Luku gdje postaje nacelnik Skole rezevnih oficira i izvodi cetiri generacije. Poslije odlazi u artiljerijsku Komandu stana gdje je diplomirao sa odlicnim uspjehom. Nakon toga odlazi u Rumu za komandanta oklopnog bataljona i komandanta kasarne. U Subotici je bio glavni operativac u brigadi koja je slovila za jednu od najjacih u JNA. Posljednu prekomandu dobio je u Zrenjanin, a 27 februara 1991 vraca se u Banja Luku i….  vise se nikad nevraca u JNA.

Biva uhapsen u avgustu 1992 i prebacen u crvenom golfu u zatvor u Sanskom Mostu u celiju broj 4. Na intervenciju generala Uzelca pustaju ga iz zatvora ali bez dokumenata. Bio je jos 15 dana u gradu. Iz grada je izisao preko B. Gradiske  uz pomoc Jordanskog bataljona UNPROFOR-a. To je organizovao njegov brat koji se u to vrijeme nalazio u Njemackoj. U Zagrebu ostaje 20 dana. Tu se javlja Hasanefendicu i Hasanu Cengicu.

U Travnik dolazi 13 januara 1993. gdje se javlja u kasarnu. Odlazi u Visoko gdje upoznaje Fikreta Cuskica, Sakiba Mahmuljina i Envera Hadzihasanovica. Tu stupa u redove 17. krajiske brigade kada ustrojava vojsku  i postaje komandant OG ”Bosanska krajina”. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. korpusa Armije BiH. Na toj duznosti ostaje kratko jer na njegovu incijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH . Postaje komandant 7. Korpusa ABiH gdje biva unapredjen u cin generala Armije Bosne i Hercegovine.Vodi neprekidno borbe i sa HVO i cetnicima i redja uspjeh za uspjehom.Jedna od najpoznatijih bitaka  i pobjeda je oslobodjenje Vlasica. Oslobadjajuci mnoga sela i gradove  u srednjoj Bosni dolazi  do Sankog Mosta, gdje zajedno 5 i 7 Korpus ABiH pod zapovjednistvom generala Atifa Dudakovica i Mehmeda Alagica, ulaze u Sanski Most u noci 9 na 10 oktobar 1995 godine.

Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaca se duznosti prvog poslijeratnog gradonacelnika opcine Sanski Most. Sanski Most postaje utociste za sve prognane Bosnjake iz 51 opcine BiH.Boreci se sa mnogim nedacama poslije rata biva prvo optuzen od svojih prvih saradnika za nesavjestan rad a onda i za pronevjeru novca. Morao je odstupiti sa duznosti  i sud ga u Bihacu optuzuje na 4 godine zatvora. Poslije biva optuzen i za ratne zlocine od suda u Hagu sto je jos jedan od apsurda. Covjek koji se borio za pravdu, vodio oslobodilacki rat i na kraju oslobodio nam nasu Sanu da mozemo slobodno da secemo po njoj, biva srozan od svojih najblizi( mi sanjani znamo tko su bili prije rata a i poslije rata)I na kraju sud u Hagu ga optuzuje za komandnu odgovornost za ratne zlocine u srednjoj Bosni.Junacko srce ,koje je izdrzalo mnoge bitke nije moglo da izdrzi nepravdu koju su mu nanijeli pojedinci,njegovi najblizi saradnici kao i medjunarodna zajednica,   prestaje da kuca u vecernjim satima 07.03.2003 u Sanskom Mostu.Dzenaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 20 000 ljudi koji su dosli iz citave BiH  Ukopan je u mezarju Fajtovacke dzamije.

Bit ce upamcen kao ratnik i prvi poslijeratni gradonacelnik Sanskog Mosta.

Sastanak nakon uspjeha na Vlasicu: Delic,Izetbegovic,Alagic

 Jedna od dviju knjiga koje je rahmetli general Mehmed Alagic napisao o svom kratkom ali veoma znacajnom ratnom putu ka slobodnoj Bosni i Hercegovini.

Ovo su tekstovi koje je objavio Bosnjacki Front a koji se mogu naci na njihovoj web stranici www.bosnjacki-front.com

BOSNA JE IZGUBILA VELIKOG GAZIJU - Umro general Mehmed Alagić
"General Mehmed Alagić zasigurno spada u sami vrh onoga što obično nazivamo legendarnim u oslobodilačkom bosanskom ratu...S druge strane, Alagić je geografiju okrenuo tumbe, i pretvorio je u strategiju. Do Bosanske krajine se, logično, dolazilo bliže svuda nego iz Travnika, ali je, u Alagićevoj izrnutoj logici, bilo baš najbliže preko Vlašića!"
 
Saborci nisu krili suze zbog odlaska svog komandanta (2003-03-10)
Generala ispratilo 20.000 ljudi (2003-03-10)
Legendarni komandant odlazi u legendu (2003-03-10)
Na dženazi velikanu BiH bilo 25 hiljada ljudi (2003-03-10)
Umro general Mehmed Alagić (2003-03-08)
Reakcije; Heroja je ubila nepravda (2003-03-08)
Kratki susret sa gen. Mehmedom Alagićem
(2003-03-08)
General Mehmed Alagić došao je na promociju knjige "Operacija Vlašić" koja je u srijedu organizovana u Domu armije u Sarajevu. Kada je ušao u salu svi pogledi su bili okrenuti prema njemu. Išao je odlučno, "generalski" i sjeo u prvi red između generala Salke Begića i Kadira Jusića. Nije prilazio prvi nikom da se pozdravi. Prilazili su njemu."